home > mjuzik > Anxiety Despair Languish

kontakt | search |

LENTO: Anxiety Despair Languish (Denovali Records, 2012)

Talijanski bend Lento iz Rima osnovan je 2004. kao kvartet, jedno vrijeme su radili i kao peterac, te su u toj formaciji 2007. sa čak 4 gitare, basom, synthom, bubnjevima i vokalom snimili svoj prvi zvanični nosač zvuka - kolaboracijski album "Supernauts" kao improvizacijski session s bendom Ufomammut. Koncem iste godine objavili su za TDNE debi album "Earthen", a 2011. su potpisali ugovor s Denovali Records realiziravši drugi album "Icon".

Danas rade kao četverac bez vokaliste (Federico Colella, Donato Loia, Emanuele Massa i Lorenzo Stecconi) i isključivo su orijentirani na instrumentalnu glazbu u kojoj preferiraju transžanrovski sukus post-metala, sludgea, dooma i ponešto hardcorea baziravši se uglavnom na tromije tempove, a katkad i na kompleksnije aranžmane. Dobra strana ovog albuma je u tome što su im kompozicije sažete i kratke. Niti jedna nije dulja od 4 minute što je za sam 'post' stil prilično ograničen okvir, međutim, kroz ovih 40 minuta s ukupno 13 instrumentala prepleli su svu vitalnost neophodnih žanrovskih karakteristika.

Teške gitare s mračnim riffovima i ponekim tremolom, pa i staccato dionicama u koje znaju ubacivati i synth harmonije gostujućeg Paolo Tornitorea i Marco Di Gasbarroa koji je odsvirao vibrafon u uvodnoj temi "Glorification of the chosen one" solidan su potez benda, ali njihova osnovna snaga su slobodne kratke forme koje im ne dozvoljavaju ulaze u monotone doom/sludge repeticije. Nekoliko tema je vrlo pogodno za vokale, primjerice "The roof", odlična "Unyielding/ unwavering" dušu daje za lucidnu kombinaciju shoegaza, psihodelije i post-metala ili vrlo melodična posljednja "My utmost for his highest" pod primijetnim utjecajima sludge/grungea, ali čega nema, bez toga se mora. Vjerojatno bend tako hoće...

Ne siluju s nikakvom dinamikom, katkad eksperimentiraju na vrlo prijatan način, tako da je prva stavka kada se album sluša veoma lijepa raznolikost u razgranatom kontekstu dijalize gdje ovo četvoro muzičara sami analiziraju svoj stil definirajući ga kroz mračnu stranu višežanrovskih poveznica stopljenih u jednu osebujno čvrstu i ničime opterećenu zvučnu sliku.

Možda se na prvi pogled uvodnih 10-ak minuta može učiniti strahovito zamornim standardom, onim poznatim, dođavola, još jedan dosadnjikav post-metal album, no kako stvari odmiču od "Death must be the place" i vrlo teške, te kompleksnije "Questions and answers" pod primijetnim utjecajima King Crimson, malo pomalo se otkrivaju prave čari benda kada iznenada iskoči akustično-ambijentalna laganica "Blackness" popraćena bubnjarskim metlicama koja uvodi u naslovnu "Anxiety, despair and languish". Tu su već daleko spremniji za sukob mješavine laganih i vrlo žestokih bubnjarskih ispada s katarzičnim tremolima gitariste koji cijelu pjesmu vodi intenzivno himničnom melodijom koja se može i fučkati. Psihodelični gitarski eksperimenti "Years later" popraćeni vrlo rijetkim instrumentom u rocku - čegrtaljkom, otkrivaju još dublju narav i pristup benda ka potrazi za što arhaičnijim i nepoznatim sferama u kojima bi se mogli veoma fino izraziti.

Ostali prikazani neoklasicizam post-metala spreže uglavnom teške riffove i trome ritmove u kombinaciji s ponekim intenzivnijim sekvencama u kojima je manjak vokala obilato nadoknadio gitarist koji umije podražavati melodičnost ljudskog 'growla' ("A necessary leap" ili "Underbelly"), a čak se u dotičnim pjesmama nakratko i pojavljuje vokal u pritajenom spoken-word obliku. Osnovna osobina benda je da ne preferira nikakav striktan žanr, pa iskoče neočekivano s hardcore upadom ("Blind idiot god"), mješaju sve i svašta, pa čak i ambijentalije sa horror sablašnošću elektronskog drone/harsh-noisea ("Inwards disclosure"), tako da u niti jednom trenutku ovaj materijal ne upada u nikakve zamke klišeja i stereotipa.

Jako lijepo, slušljivo, veoma inovantno i kreativno odrađen album. Frca s usponima i padovima, ima svoju priču, fabulu i kontekst, odvaja se od kurentne post-metal i slične ponude, te nema vidljivih pretencioznih ideja o kapitalizaciji svoje umjetničke vrijednosti. Etika benda je posve na mjestu - originalni su i svoji, traže nove puteve izražavanja i na pravom su mjestu da to i ostvare.

Obavezno štivo.

Naslovi: 1.Glorification of the chosen one, 2.Death must be the place, 3.Questions and answers, 4.Blackness, 5.Anxiety, despair and languish, 6.The roof, 7.Years later, 8.A necessary leap, 9.Underbelly, 10.Blind idiot god, 11.Inwards disclosure, 12.Unyielding/ unwavering, 13.My utmost for his highest

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/12/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Flotsam And Jetsam

PETER GABRIEL: Flotsam And Jetsam (2019)

| 12/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*