Ples iznad svega. Nema eksperimentalija, samo techno/trance-house tempova.

Kako nas je Electronic Terror Attack u protekle dvije godine svako malo vremena iznenadio sa nekim novim radom, tako je njegov stil sve više i više počeo iz brutalnog eksperimentalnog industriala skretati u prihvatljivije okvire, a na koncu u pop, house i dance teritorije. Nije da je Tommy Kroker zaboravio na svoje afinitete i sklonosti ka ekstravagantnim eksperimentima koji su mu u dosadašnjem tijeku karijere najbolje pristajali što zbog originalnosti i autentičnosti, a što iz čisto artističkih razloga, pa je tako početkom 2011. objavio vrlo težak i naporan album "In The Mix 2011" gdje se opasno do monotonije poigrao sa minimalizmom etike noise-industriala. Album iz čisto praktičkih razloga nisam recenzirao jer bi se sveo na dvije - tri rečenice budući da je bila riječ o jednoj abnormalno dugačkoj kompoziciji (67 minuta) za strpljive u kojoj se skoro ništa ne dešava. Ambijentalni harsh sa ponekim spoken-word dionicama na njemačkom, te predugačka fabula nalik na otprilike Lustmordove dark-wave egzibicije ipak nije neka tema o kojoj bi se mogli pisati eseji. No, to nikako ne znači da album nije bio zanimljiv, štoviše, iskorak je to u njegovom opusu ka vrlo tromom i peglajućem zvuku sa veoma nemirnim sekvencama koje se tek oko 50-te minute pretvaraju u pravi eksperimentalni kaos noisea i harsh ludila. Zainteresirani ga mogu skinuti besplatno sa njegove myspace stranice.

Što se tiče ovog albuma, jedinu nejasnoću može prouzrokovati čudan naziv, no kada se otkrije da je imenovan po kratkoj poemi Edgar Allan Poe-a, onda sve ostalo može sasvim jasno biti i maloj djeci. ('Thou wouldst be loved?- then let thy heart/ From its present pathway part not!/ Being everything which now thou art,/ Be nothing which thou art not./ So with the world thy gentle ways,/ Thy grace, thy more than beauty,/ Shall be an endless theme of praise,/ And love- a simple duty'). Plesna elektronska glazba koja se dodiruje nekolicine vitalnijih žanrova za diskoteke u protekle 3 dekade počevši od electro-popa, preko house i techno ritmova sa trance/progressive aranžmanima utkani su u 13 kompozicija koje variraju između 4 i 8 minuta. Uz 5 već ranije objavljenih skladbi "Fade to innocent", "Don't go", "Baby on the drums", "Satellite" i remiksa Depeche Mode "Enjoy the silence" u nešto izmjenjenim verzijama, ovdje su uvrštene praktički samo 4 nove pjesme od kojih su 3 u dvije varijante, tako da se na koncu konca dobio samo materijal dovoljan za jedan EP sa produljenom minutažom kompilacijskog 'best of dance' presjeka Krokerove karijere. Osim toga, album ima dvije verzije koje se ne razlikuju mnogo jedna od druge.

Stoga nema druge nego pozornost obratiti samo na nove pjesme. Uvodna "Break of dawn", istina počinje veoma intrigantno sa mračnim electro/techno detaljima s kojima se može pomisliti kako će album biti bomba poput nekih od ponajboljih The Chemical Brothers radova. Ima u njoj malo peglajuće big beat scenografije, finih synth pasaža koji se pretapaju u progressive strukturu, te se pojavljuju i ženski prateći vokali, no sve skupa se doima suviše jednostavnim, tek onoliko za popunu nekog prostora na radio-friendly stanicama između vrlo slične gomile instant house hitova. "Alright (versus Red Carpet)" ništa posebno ne odskače od uobičajenih MTV techno-house hitova, jedino što ju odvaja od besramnih copy/paste plagijata je veoma uzbudljiv ženski vokal i bogata synth pozadina. "I'm walking alone" je sastavljena od dva dijela, prva skladba je tromi 'intro' između kojeg se nalaze vokalni audio-tune efekti, da bi konkretna kompozicija bila u sasvim suptilnom i laganom dance tempu kroz kojeg je profilano vokalno loop brundanje s minimalističkom pop melodijom. I na koncu, tu je "Read my lips (versus Shanie)", ubjedljivo najjači hit albuma sa cjelovitim tekstom i koherentnom pop strukturom koju pojačava repetativna electro-pop staccato melodija syntha, te snažan ritam nalik na 'živi' bubanj, a sve to u house/techno izrazu. Naravno, ne treba niti odbaciti odličan ženski vokal kakvog se ne bi posramio niti David Guetta da mu uleti u neku kolaboraciju. Remiks "Read my lips (Badhabit remix)" je nešto otprilike vrlo slično našoj Coloniji samo što iznosi punih 8 minuta i u njemu se Badhabit propisno naigrao sa progressive/trance zahvatima. Još jedna 'nova' skladba "The sound of Eletreo Master mix (Tears/ remix by ETA)" uveseljava svojim dinamičkim minimalističkim electro-techno opservacijama, no ovdje je riječ samo o remiksu koji se dostojno uklapa u cijeli sadržaj kao i završni remiks Badhabita uvodne "Break of dawn" čija je podloga sastavljena od veoma ugodnih synth ambijenata.

A ostatak albuma kao što je već rečeno samo donosi novije verzije već ranije objavljenih snimaka u plesnim tempovima, tako da na kraju nismo dobili ništa posebno veliko od Krokera. No, ako ga još do sada niste zapazili na svojoj electro/techno-dance listi, ovaj album će vam zasigurno fino sjesti kao alternativniji pogled na klupsku plesnu glazbu 21. stoljeća.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/08/2011