Švicarski bend Unfold iz Yverdona (točnije Yverdon-les-Bains) djeluje od 1996. i do sada je objavio samo 3 albuma, a na ovaj je trebalo čekati čak 8 godina. Prethodni "Aeon Aony" objavljen je još 2003. tako da se ovaj s pravom može smatrati 'povratničkim' djelom.

Bend čini čak šestoro glazbenika od čega imaju tri gitarista koji sviraju i klavijature (ostali su solo pjevač, basist i bubnjar), a njihov stil je najslikovitije prikazati kroz prizmu tromog stoner/sludge, pa čak i doom-metala s kombinacijom hardcorea i post-metala (a i post-rocka) otprilike u fahu bendova poput Crowbar, Neurosis, Isis, Unsane... Može im se u zvuku pronaći i elemenata Tool, Cult Of Luna, Godflesh, pa čak i Meshuggah. Na čvrste riffove i relativno tromije tempove prošarani su različiti, uglavnom dinamični aranžmanski obrasci koji šaraju s ambijentima, post-rockom, psihodelijom i onda eksplodiraju u snažne rafale nabijene specifično teškom energijom i kričavim vriskovima pjevača Daneka. Osobitost zvuku doprinosi poseban tretman klavijatura koje nisu u svojstvu klasične melodičnosti, već duboko potisnutih harmonija i efekata koji služe samo kao ambijentalna nadogradnja veoma slojevitoj infrastrukturi s obaveznim slobodnim hodom koji ne bježi daleko od eksperimenata. Primjećuje se da je bend mnogo radio na ekspresiji uobličenoj u masivno agresivan i težak, trom zvuk koji nije rasplinut i pretrpan unatoč tri gitare; sve one su kompaktno razdvojene i svaka od njih ima svoj striktno zacrtan put s melodijskom osovinom koja se giba u pravilnim harmonijskim intervalima.

Uvodni dio albuma je nešto nabrijaniji i lupa drito otprve sa "Erbe" i polu-eksperimentalnom "Hemere" punoj košmarnog kaosa sa teškim i režavim basovima. Blago smirenija "Hystrion" uvodi u atmosferičan post-metal/down-tempo, pa onda ponovno malo dižu energiju u "Hexahedron", dok su zadnje dvije uglavnom u ambijentalnom izdanju bez obzira na prisustvo masivnih zvučnih gromada; 13 minuta dugačka "Ethera" i gradacijski vrlo bogata završnica sa "Eschaton".

A prema nazivima kompozicija i njihovim čudnovatim tekstovima stiče se dojam da bend stremi ka strogoj art tematici nakrcanoj sa ludilom nekakve neobjašnjive epske torture. Da li iz stvarnog života ili iz oblasti nekih metafizičko-okultnih, pa i religijskih ili mitoloških motiva, teško je reći jer se mahom radi o igri riječi i lingvističkim složenicama poput samog naslova albuma. Sofisticirane frustracije u svakom slučaju jesu i nisu nimalo bezazlene.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/11/2011