Slijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila, u rukama si imbecila da bi vazda sretna bila... Digni ruku da si protiv! Zar još uvijek trebaš motiv?

Brdo tekstova, stihova, rima i refrena kroz 10 politički i socijalno osviještenih hip-hop pjesama nastavak su onog strašnog debija "Trash" iz 2010. godine koji je eruptirao himnom "Ispravak netočnog naroda!". Johnny Clash (MC) i Samhain (muzika i samplovi) imaju gomilu inspiracije koju crpe iz svake pore sadašnjosti, te ih na čisti revoltirani način, kao prava opozicija svim vodećim političkim strankama izbacuju ovim, slobodno se može reći, politički protestnim manifestom.

Ovdje se uistinu nalazi gotovo sve ono što nas muči i tišti, što svaki dan gledamo na TV i čitamo u novinama, što svakog dana komentiramo sebi u brk, svojim najbližima, šank kolegama ili s ortacima na poslu (svaka čast onima koji posao još uvijek imaju). Ono zbog čega smo tu gdje jesmo - nigdje, čekajući da nas neka sveta vodica ili neko čudo spasi od ovog ponora u koji sve više i više padamo kao da već nismo dovoljno zaglibili. Iako album po svojem naslovu nosi pesimistički proglas, prema press materijalu kaže da je ustvari priziv duhovne obnove i nada da će ljudi ipak shvatiti da je Franjo Tahi bio beba u odnosu na pljačku i dužničko ropstvo kroz koje robujemo našim političarima i korporacijama, a koji su, pak, samo marionete u rukama svjetske vlade. Double Trouble čvrsto zauzimaju stav da je Europska unija neodrživa, te da su vladajuće političke stranke hrpa 'debilnih zlotvora iz analnih otvora' koje biramo mi, zakopani i smušeni njihovim konspiracijskim potezima i lažima kojima nas bombardiraju putem medija.

Svaka od ovih 10 pjesama čvrsto je ukorijenjena u stvarnost, te u pozitivistički aspekt gledišta kojeg zauzima MC Johnny Clash. On doduše jest opako nadrkan, revoltiran, bijesan i buntovan punker, ali s razlogom. I s razlogom se šegači sa svime i svačime što je dovelo ovu državu da nosi gaće na štapu. Prikazuje karijerni uspon naših poduzetnika koji su počeli sa posudbom zidarskih tački od susjeda, a danas njegove firme izgrađuju ceste od Neretve sve do Save, od Dunava pa do Drave i na koncu su s jedva završena tri razreda srednje škole postali gradonačelnici i razni 'čelni' ljudi (uvodna "Korumpirani krumpiri - Joso Trade"). Drski obračun sa politikom upriličije u opakoj "Parlamentarni izbori" u duhu starih Public Enemy, a ponovno se metaforički sa Josom iz Joso Tradea poigrava u "Maligni maligani (premijer Joso)" koji je postao premijer zahvaljujući snažnoj izbornoj propagandi i šareno vedrim zajebantskim parolama s kojima je zadobio povjerenje naroda. Svoje korijene MC Johnny Clash, inače porijeklom iz BiH, daje na raspolaganje u chill-out dubstepu "Evanđelje po Johnny-u" s mnogo elegičnih, romantičnih, ali istovremeno i politički protestnih scena koje se istovremeno tiču i Bosne i Hrvatske i Slovenije, a i Europske unije. Bosnu (a i Hrvatsku) ponovno prikazuje u politički opako angažiranoj "Embargo na mozak" s veoma kompleksnim tekstom koji skače s jedne percepcije na drugu uglavnom se držeći programskih igara medijske manipulacije. Poziv na totalni odjeb svim političkim i medijskim konspiracijama nudi u pjesmi "Zelena akcija: plantaže uz plaže" prizivajući se na iluziju izazvanoj 'THC-ovskim kvocijentom nule'. Sličan napušen svijet, ovaj put uz internet i TV, dotični glavni lik ovog albuma Joso, opisan je u ironičnoj "Globalno selo (surfer Joso)", dok se fokus cijelog djela doseže kroz dubstep himnu "Slijepa naša" u kojoj je prikazana surova stvarnost još od vremena Tita sve do danas.



Refren 'lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila, u rukama si imbecila da bi vazda sretna bila...' dovoljno govori o snažnoj patriotskoj inspiraciji pojačanoj stihovima 'digni ruku da si protiv, zar još uvijek trebaš motiv, na ulice srcem kroči, zar ne vide tvoje oči?'. Dvije, relativno 'bezbijednije' teme su elegična "Probušeni prezervativ" o dotičnoj Luni (mada se neprestano prepliću ratni i socijalni stihovi, odnosno cjelovita priča od koje bi se komotno mogao napraviti scenarij za potresni film s tematikom post-domovinskog rata), te posljednja, najplesnija, hitoidna i nadasve radiofonična "Muzika je put do sreće" koja je odličan autobiografski portret dueta Double Trouble.

S mnogo vrsnih i uglavnom veoma plesnih glazbenih podloga koje variraju od oldscholl hardcore/hip-hop majstora Public Enemy, preko nezaobilaznih Kraftwerk, elektronike, dubova i dubstepa, Double Trouble su definitivno nadmašili onu čar prvijenca "Trash". Totalno su pogodili aktualni i suvremeni trenutak u bilo kojem pogledu - glazbenom ili tematskom isto kao što su to bili primjerice spomenuti Public Enemy na prijelazu 80-ih u 90-te, ili, da se čisto vratimo u onu punk suštinu Sex Pistols 1977. s albumom "Never Mind The Bollocks" koji su svirali sasvim drugačiju glazbu od njihove, ali su ispoljili vrlo sličan svjetonazor. Znaju Double Trouble kakav ogroman teret nose i s čime se hvataju u koštac, nisu to puke fraze, već dorađene i sa stavom revoltirane poruke.

Oni doslovce zovu na pobunu, na svjesni revolt protiv svega što je dovelo, našim liberalnim, demokratskim, kršćanskim, humanističkim i inim svjetonazorima, te medijskim lažima i mimikrijom izvitoperenih naših stavova o pravom stanju sadašnjosti. Sami smo si krivi što glasamo na izborima za prevarante koji se guraju u prvi plan samo s ciljem da nas opljačkaju što više. Double Trouble kuže stvar i problem upirući direktno u njega. Eksplicitno ili implicitno, nema veze. No, isto kao i Dylan, Lennon, Joan Baez, The Clash i mnogi drugi protestni i politički angažirani glazbenici nemaju adekvatna riješenja. Samo prijedloge koji bi nekog zaista mogli zdrmati da se napravi nešto konkretno. Nekad se uistinu mislilo da će rock svjetonazor promijeniti svijet (primjerice u slučaju rata u Vijetnamu), no promijenio je samo glazbenu industriju, ali nikako svijest političara.

U ovom slučaju Double Trouble ne žele mijenjati industriju, već svijest, a to je ono najdragocijenije u svačijem životu. Izabrali su pravi put, bez laži i zabluda. Bolji način nisu mogli izabrati.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 19/07/2012