Naziv svog novog albuma ovi Makedonci nisu odabrali samo zato što ime "Afrika" osim zemljopisne odrednice služi i kao opis jedne devastirane društveno-političke slike, već što u najvećoj suprotnosti od ovog prvog, to isto ime stoji i za onu lepršavu, živahnu pa i veselu stranu umjetnosti. U ovom slučaju, glazbu u kojoj je ritmika i melodika ujedno i njena alfa i omega, a ovdje su uspjeli kombinirati oboje. Dosta (opravdane) kritike na račun politike, sistema u kojoj aludiraju na "afričke uvjete", s pregršt plesa, melodije i distorzije. Svoj spoj ska, reggaea i punka bruše već osamnaest godina, a u "Africi" su tome svemu dodali elemente rocksteadya, funka i afrobeata. Ovom albumu ne manjka vrlo melodičnih mjesta s puno himničnih refrena kao u "Bezgrešen", tako i razjarenog hardkoričnog punka kakav se može naći u kratkom instrumentalu "Pauza" ili u završnoj metaličnoj "Na luta rana". Koja po svom tribalnom ritmu bubnjeva i čvrstom distorzijom uveliko podsjeća čak na Sepulturinu "Ratmahatta". Znači album s ukupno dvanaest raznolikih brojeva od laganog reggaea, preko plesnog ska, rock'n'rolla do energičnog punka i metala. Dočim se većina albuma kreće u ovom prvom dijelu od navedenih žanrova, dok su pri njegovom kraju nakačili žestoke stvari. Koliko je to ovom uratku pomoglo glede njegove raznovrsnosti, toliko mu je ujedno i naštetilo u smislu cjelovitosti i čine se suvišnim. Stilske i izražajne razlike pojedinih pjesama su jednostavno pregoleme i radikalne da bi se međusobno poklopile. Iskusni glazbenici, kakvi ovi Makedonci zasigurno jesu, bi trebali znati gdje je kraj jednom i početak drugom. No, usprkos tome Superhiksi pokazuju doraslost zadatku i njihov afrički beat u po albumu istoimenoj pjesmi zvuči uvjerljivo i prirodno. Pored spomenutih punk /metal izleta, te funka u uvodnom "Intru", većina pjesama se ne može odrediti i pripisati samo jednom žanru. Ovaj šesteročlani sastav jeste iskusan i uvježban, a njegova kvaliteta se vjerojatno najviše očituje na koncertima. Puhačka sekcija vrlo spretno prati gitarske dionice. Prijelazi iz jednog stila u drugi, kao na primjer u pjesmi "Skok", se odvijaju tečno i uštimano. Ska često postaje njegova usporena verzija rocksteadya s više izraženim linijama basa, a čistokrvnog reggaea ovdje ima najmanje. Album "Afrika" je prije svega hibrid od puno čega, gdje je se nastojalo prevazići stilska ograničenja. Pri tome se mjestimično odlutalo u bespotrebnu krajnost. Rezultat je album kome se ne može spočitavati dosada. Štoviše, nekoliko pjesama kao što su "Glaven grad", "Bezgrešen" ili "Ti treba Nekoj" imaju potencijal hitova. Ali je postao i žrtva pod silinom vlastitog napora obuhvatiti što više žanrova i gdje svoje opravdanje nalazi ona već izlizana mudrolija 'da je manje nekad zapravo puno više'.