Švicarski peterac iz Lausanne osnovan je 2007., te je nakon debitantskog EP-ija "Over The Frozen Seas" (2009, Get A Life Records!) konačno došao i do prvog albuma. Članovi benda su Diego Mediano (vokal), Claude Humbert-Droz (bas), Xavier Gigandet (bubnjevi, klavijature), te Luis Cordeiro i Yann Cottier (gitare).

Na ovom konceptualnom radu uronili su u interpretaciju djela čuvene psihijatristice Elizabeth Kubler-Ross koja je opisala 'pet faza umiranja' - poricanje, bijes, pregovaranje, depresija i prihvaćanje što je bend uklopio u prvih 5 kompozicija albuma. Kroz atmosferični doom dotjeran post-metal/rock intervalima gitarskih tremola i melodija klavira kreće turobna saga od prvog koraka "A step further" u kome se pokušava izbjeći sudbina da će 'pepeo progutati crno srce', te se nastavlja sa 10 minuta dugačkom naslovnom mračnom odisejom "Aegean" gdje svjetlost pripada prošlosti, a put se nazire kroz zloslutnu prisutnost kralja lešinara. "Acheron eumenides" je svojevrsna vizija pakla kroz psihotične lirske reference o nevidljivom otrovu u žilama, kompleksu karata za putovanje u nigdje, uz uzaludnu borbu kojoj je ljutnja jedini odgovor. Mali predah dolazi u kratkom instrumentalu "Asphodel meadows" da bi prava zbrka paranoje nastala u 'najbržoj' "What we now thus far" koja govori o tome da sve ono što smo naučili u životu ništa nam neće pomoći kada se suočimo sa nizom neriješivih pitanja koje dolaze u smrti. Posljednje dvije skladbe su epilozi - "Tears of Daedalus" je elegija na klaviru i orkestraciji klavijatura za mitskog sina kome otac na obali mora poručuje da je i on spreman za smrt, a "Hades" je totalni kraj svega opisan kroz stihove 'tamo na kraju svih puteva gdje ptice više ne pjevaju, gdje se vrijeme zaustavilo, gdje se traži izlaz, svaki oblik podsjeća na ljubav/ govore se mrtvi jezici tamo gdje sunce više nikad neće zasjati'. Medianov vokal progovara grubim režavim očajom naglašavajući bezdan sudbine, a nakon svakog lirskog turobnog dijela bend atmosferično defilira prostranstvima unutarnjih strahova i mrakova ne zaobilazivši melodične strukture. Kroz različite intervale, dinamika kompozicija se diže i spušta sa gitarskih riffova u staccato ambijente i brojne tremolo dionice, a čitav ritam se giba u veoma tromim tempovima koji su ponekad disonantno razvučeni harmonijama klavijatura i zlokobnim udarima klavira. Zvuk je čist, nije zagušen distorzijama, rad instrumentalista je kompaktan, sistematski i spontan.

Promoter skreće pažnju da je ovaj album pogodan za fanove Wolves In The Throne Room i Cult of Luna. Ima istine u tome. Po prikazanome, "Aegean" je jedan od kvalitetnijih depresivnih albuma 2012. godine.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/02/2013