Iako potičući iz južnobačkog Vrbasa, jedni od prvaka novijeg beogradskog rocka, pri tome se misli na zadnjih dvadesetak godina, su nakon svog posljednjeg albuma "Nikadjekraj" i samoodabranog dugogodišnjeg hiatusa napokon objavili novi materijal i stavili do znanja da s njima još nije kraj. Štoviše, s novim EP-om nastavljaju tradiciju svog (vrlo) melodičnog gitarističkog pop/rocka u kome akrobatiraju s njegovom višedecenijskom zaostavštinom, ali i subverzivno koketiraju sa psihodelijom iz još ranijih epoha. Međutim upakirano u njihov vlastiti, moderni i radio-friendly zvuk, s kojim su si osigurali određeni kultni status među boljim poznavateljima tadašnjih prilika. Početak Velikog prezira se locira u mračnim devedesetim, kao jedan od najupečatljivijih sastava ondašnje nove srpske (supkulturne) scene. Od tada je proteklo četiri manje-više uspješna albuma (ako ne računamo i koncertni album iz 1997.), te nekoliko evergreena koji se i danas rado slušaju. Kao što su i onomad svojim liričnim diverzijama i uhu ugodnim melodijama plijenili pažnju nešto osvještenijih "alternativaca", tako i u ove četiri nove pjesme još jednom konstruiraju svoj već poznati spoj alegoričnog vokabulara i pitoreskne distorzije. Eksplicitnim naglašavanjem melodičnosti i ritma, momci okupljeni oko osnivača benda i frontmena Vladimira Kolarića svoj stil sami neodredivo nazivaju rock-psiho-popom. Stilsko-vremenski surfing, koji istovremeno zvuči odnekle poznato, ali i svježe. Pri čemu su kvaliteta i iskustvo ovog sastava zasigurno odigrali ulogu svojevrsnog katalizatora, koji izdvaja ovaj kratki EP od mnoštva po nastroju sličnih izdanja. Kroz današnju neraskrčivu džunglu svega i svačega, Veliki prezir samouvjereno kroči pitomim, većinom jednostavnim ali blistavim obrascima, koji svoj vrhunac imaju u sredini EP-a smještenim brojevima "DA" i "TO". Od kojih se ova druga opisuje kao 'jedno od najboljih pop ostvarenja u posljednjih deset godina'. U sličnu, ako ne i višu, kategoriju bi sigurno upala i završna "Novčanik" da joj nisu potpuno nepotrebno ugradili kontrast između izvrsne harmoničnosti i spram nje vrlo neprikladnim i deprimirajućim gitarističkim izletima. Inače, ovi alter-veterani su s povratnim EP-om "Svetlost i dim" očekivano isporučili komad dobro ispraksiranog gitarističkog popa, koji je na ovakvoj razini uvijek dobrodošao.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 13/02/2013