home > mjuzik > nikadjekraj

kontakt | search |

VELIKI PREZIR: nikadjekraj (B92, 2009)

Još se devedesetih šuškalo o njima, 2001. nakon izlaska albuma "Brazde" kudikamo više, a ni 2005. ("Ruka bez povratka") šuškanje nije prestajalo. Pa iako se šuškalo, "Veliki prezir" nije dopušatao da se i progovori, sve do 2009. i izlaska "Nikadjekraj", njihovog najnovijeg i najboljeg albuma.

A da se na horizontu "nešto opako kuha" moglo se naslutiti preslušavajući "Izgubljeni vikend", solo projekt glazbeno-tekstualne perjanice banda, Vladimira Kolarića, iz čije su kuhinje (i majspejs prostora "Izgubljenog vikenda") neke pjesme završile i na "Nikadjekraj".

"No no" nije jedna od njih, ali ni ništa manje hitoidna uvodna pjesma albuma sa snažnom "weezer" asocijacijom, te dugim doors-ovskim solom u sredini nakon čijeg kraja ulećemo u poantu pjesme, a vjerojatno i cijelog albuma: "ne daj da ti vise krila, dosta zanovetanja, pusti da te vetar dira, to ti pričam!". Toliko optimizma u tako malo stihova rijetko se sreće, pa je logično da "No no" osvaja na prvu! I kao od šale.

Već u slijedećoj "Probudi se, sine" staje se na loptu, no nikako na kreativnom planu, jer radi se o prekrasnoj indie baladi prožetoj nostalgijom i opet snažnom porukom: "kako si, kako si dečko? Šta bih sad bio da sam ti!", dok slijedeća, nijansu brža, "Zakopavam" progovara o klaustrofobično-intimističkim iskusvima i njihovom potiskivanju. Slijedi slatka, repetitivna, neobična "Šta ja mislim", a zatim "Svi se spustite na pod" koja lakšim početkom vješto maskira svoju rokersku narav.
[ Veliki prezir ]

Veliki prezir

"Danas" je još jedna brža dvominutna indie balada, nakon koje slijedi "Nema hrabrosti", ponovno prelijepa slowdown right-in-the-heart pjesma o kompleksnosti muško-ženskih odnosa, pa tako "ponekad samo sprema stan, ponekad samo spremam sam, ponekad samo sprema tuđe stvari, dušu, srce, sve... zar ne?", a kraj te pjesme, kao i količinu uvjerljivosti kojom odiše ostavljam svakome od vas da otkrije sam.

Album nastavlja s blues-rock "Pomozi sebi" koja, kao i podosta ostalih stvari, pred kraj oblači drugo odijelo, a slijedeća "Idem dole", jedna je od "Izgubljeni vikend" stvari s početka ove recenzije (tada se zvala "Nikuda") koja opet odiše velikom dozom nostalgije i sjete prekrasno začinjena usnom harmonikom. "Zvoniće" je tek nešto lošija, jednako lagana, s opet promjenjivom dinamikom kako se bližimo kraju i kao takva predstavlja odličan uvod u sjajnu završnu "Nikadjekraj" koja krije završnu misao "mir u grudima, nikadjekraj" i tom igrom riječi vraća nas na misao s početka albuma i vješto je zaokružuje, ne dozvoljavajući da album završi.

"Veliki prezir" je postao veliki band. Kao nikad do sad pjesme nastaju spontano, bez grča, s "mirom u grudima", "puštajući da ih vetar dira" svjesne svoje stvaralačke vrijednosti i činjenice da s lakoćom diraju "dušu, srce, sve". Zar ne?

VELIKI PREZIR - no no

ocjena albuma [1-10]: 10

danko // 25/01/2010


PS: Red je spomenuti i tko čini "Veliki prezir":

Vladimir Kolarić: vokal, gitara, električni klavir, bas, tamburin, usna harmonika / Boris Mladenović: bas, synth, vokal, bubnjevi / Robert radić: bubnjevi / Robert Telčer: gitara, vokali / Ken Stringfellow: električni klavir, synth, vokali.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Unfollow the World

SQUIGLY LINES: Unfollow the World (2018)

| 16/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Maithree - The Music of Friendship

NIRMALA RAJASEKAR: Maithree - The Music of Friendship (2018)

| 09/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Mixtures and Leftovers

DODECAHEDRAGRAPH: Mixtures and Leftovers (2018)

| 08/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Radio Tree

OWLS ARE NOT: Radio Tree (2018)

| 07/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Correlation

EMBASSY 516: Correlation (2018)

| 06/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*