Francuski peterac iz Nantesa nakon 5 godina rada ostvario je epohalni debi koji se hvali na sav glas.

Riječ je o spoju deatha i hardcorea, no u principu stilski je tipičan post-hardcore s elementima metalcorea, odnosno zvuče kao gomila novijih američkih bendova u tom fahu. A onda se sve zna - riffčine, growlanja dvojakih vokala (clean i harsh), bijesni izljevi frustracija i ne prebrzi tempovi. Uvodna naslovnica "Architecture of lie" zbilja dobro praši, ali samo zato jer je prva i ima puno nabacanih vokala u dosta žestokom ritmu, te zgodan gitarski tremolo. Potom brza "Next time", no poslije se pjesme pretvaraju u stereotipove kakve smo čuli. Tek poneki otklon poput nešto lakše "Frozen angel" ili lirski napete "Hidden law" donose dah svježine, ali u kompletu slušajući, sve su te pjesme jedno te isto bez ikakvih posebnosti. Šablonski izrađene u jako dobroj produkciji peglaju od početka do kraja jednostranu metodu kreiranja post-hardcore/metalcore obrazaca u kojima nema nikakvih osobitih promijena izuzev pretposljednje skladbe "Ghosts" u kojoj se pojavljuju elektronske harmonije i završne laganice "Mirage" sa potpuno čistim vokalom.

Dobro urađeno na visokoj razini, a ponekad je i to dovoljno da zadrži pažnju na 45 minuta bez obzira na jednoličnost.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/02/2013