home > mjuzik > 10''

kontakt | search |

BORIS MILIĆ: 10'' (Dischord, 2013)

[ Boris Milic Band ]

Boris Milic Band

Indie u doslovnom smislu te riječi. Sve se na ovom albumu u konačnici može svesti na samo jednog čovjeka. Točnije, jednog Beograđanina s već šest godina starom adresom u samom srcu korporativne Amerike, Washington DC-u. Boris Milić je prije djelovao u beogradskim bendovima kao što su Zombie Animal, Dirty Klaus i još neki drugi, a nakon preseljenja u S.A.D. je prvotno zaplivao u solo vodama, da bi naposljetku počeo nastupati s nekolicinom prijatelja i istomišljenika u svom novom gradu. Međutim, njegova prva 10-inčna ploča nosi isključivo njegov autorski potpis - tekstove i muziku ovih deset pjesama potpisuje on sam. Isto tako je odsvirao sve instrumente, uz tek mjestimičnu pomoć na vibrafonu stanovitog TJ Lipple-a, koji je ujedno bio i producent ovog albuma. U svom prvom samostalnom izdanju si je pokušao držati otvorenim više opcija, pa tako nailazimo na melodične pop-rock obrasce kao u uvodnoj "Car Sleeper" i većem dijelu albuma, ali i elemente math-rocka u "Not a Toy", te noise-rocka u kratkom instrumentalnu "Cut The Furniture". Iako se ovim dobiva privid da se radi o stilski šarolikom albumu, on se ipak sluša kao Milićev osobni dnevnik, podijeljen na deset dijelova i utisnut na jedan zvučni medij. Možda ne upadljivo odmah, ali iz drugog plana se probijaju iskustva koja je ovaj Beograđanin stekao po dolasku u svoju novu domovinu, ali i iz onoga što je tamo zatekao - beskućništvo kao tema u "Car Sleeper", početak novog života i poteškoće oko toga u "Don't Tell Me Stories, Garmophone" i "Too Many Cigarettes", kao i svladavanje takve novonastale situacije u "Golden Lands". Pri čemu Milić ostaje dosta rezerviran i sažet u svojim tekstovima i sve je šifrirano u svega nekoliko stihova. Pored gitare kao logično glavnog instrumenta, puno je pažnje posvetio i raznim perkusijama, koje dolaze u vidu pratnje osnovnom ritmu bubnjeva. Iz te kombinacije razrađuje na izričitu ritmičnost obrubljene brojeve s razigranim gitarskim dionicama kao u "Golden Lands" ili "It's a Boy!". Ali i kontrira sanjivim gitarskim pasažama na primjer u "Crab Legs" i "Too Many Cigarettes". Pjesme u prosječnom trajanju od nepune tri minute prolaze brzo i lako su slušljive, no isto tako nemaju nekakvu veću prepoznatljivost i previše su naslonjene na stereotipne indie pop/rock obrasce. Samo mjestimice Milić tome doskače u susret kratkim instrumentalnim ekshibicijama kao što to čini u "Golden Lands", "It's a Boy", i ponajviše u "Cut The Furniture". Inače su to uglavnom lako probavljive pjesmice, koje zahvaljujući njegovim jednošpurnim vokalima i unatoč vrlo ozbiljnoj tematskoj pozadini, prolaze bez nekih većih emotivnih turbulencija. Više su kao zabavni svjedoci iz jednog ozbiljnog životnog razdoblja glazbenika koji, kao što i kaže u "Don't Tell Me Stories, Gramophone", unatoč svemu ipak ne može zaspati bez muzike, mora, zvijezda i neba.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 26/03/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*