23 minute uvjerljivo čvrste noise-punk/garage dolazi nam iz sjeveroistočne Italije s ova dva benda koji su udruženim snagama realizirali ovo zajedničko izdanje zasnovano na čvrstoj i uvjerljivoj underground svirci koja bi čak i bolje poznavatelje ovakvog stila mogla zavarati da su ova dva benda šarlatani.

Ni govora. Ovdje se praši opako snažno punkerski rock s pojačanom distorzijom na svemu, pa čak i na vokalima, sve je toliko prljavo da naizgled djeluje kao lo-fi snimak, ali baš je draž u tome što ne sjeda 'od prve', nego nakon više preslušavanja za koje imam sreće da sam u prilici ovakav albumčić poslušati najmanje desetak puta prije nego što se odlučim za konkretno mišljenje nezavisno od bilo čega. Obično se kritičari oslanjaju na neki općeniti dojam koji već postoji i prema njemu rangiraju svoj dojam, ali to je u principu uvijek pogrešno, osobito u ovakvim prigodama kada su u igri posve nepoznati bendovi. INUTILI na svojoj stranici u gro planu imaju žensku stražnjicu i stiče se dojam da im karijera uopće nije bitna jer tko bi sa zdravom pameću u današnje vrijeme tolike meke i tvrde pornografije na front vlastitog weba stavljao tako nešto osim ako nije specifično nadaren? Ha, a ovdje se radi baš o specifičnom bendu koji bez toga ne može. Pogađate, momcima odgojenim na klasičnim relacijama sex'n'drugs'n'r'n'r što su svoju mladost ostavili u prošlom stoljeću i baš puno ne mare za koreografiju hipsterije. Ovdje su zastupljeni s 3 pjesme u kojima je najvidljivija psihodeličnost druge pjesme "Here comes the horizon" koja zalazi u space/stoner obzore s progressive aranžmanom gdje filaju gitarske šikaniraje uz punkersko-grungerske vokalizacije. "Down to hell" s prljavim garage/punk/noise tretmanom na snazi dobiva nerazgovjetnim melodijama koje vokalno insinuiraju "Pretty vacant" Sex Pistols, dok je uvodna "Mice" od svega samo minutu i pol nevjerojatan thrash/death-punk koji se doima da će iznjedriti Morbid Angel. Čudan su i zanimljiv bend kojeg sa samo ove 3 priložene pjesme ne mogu točno dešifrirati, ali odmah mi se urezuju u pamćenje jer nisu poput gomile drugih što sviraju po ustaljenim kalupima. Nekima će biti šok kada ih čuju prvi puta: rade enormnu buku, a ona kao takva i treba kad im je već lijepa ženska guza na naslovnici weba.



Drugi bend HALLELUJAH! je iz Verone nastao 2014., a zanimljivo je da u vrlo sličnom spoju kakav njeguje Inutili imaju i synth na kome je frontmen Scoia. Synth se gotovo i ne čuje u noise gitariste koji se zove Mirko Marconi, a basist nije Slavko, nego Fede. Hm, šteta, no na bubnjevima je Laura. Međutim, ovaj četverac zvuči kao najdistorziraniji Mark E. Smith & The Fall! Minimalistički razvijeni smisao za kompozicije ne treba tražiti dalje i dublje od The Velvet Underground i Lou Reed-a: ovi Talijani su našli sjajnu moć da r'n'r/punk kanaliziraju u fantastičnu pjesmu "We don't play in a U.S.A. Band" u moćan hit od nepune 4 minute koji nije izašao još od "Daft Punk is playing in my house". Preostale 3 pjesme su urnebesno lude, nabijene garažom i namjernim sirovim lo-fi ugođajem kakav nisu imali niti Sex Pistols ili Wire. Sve to prljavo što se nalazi u njihovoj glazbi ustvari je ogromna prednost s kojom znaju baratati dokazavši već na debi albumu "Hallelujah!" 2016. što je u zajedništvu s Inutili dovoljna uvjerljivost za jedan od ponajboljih ovogodišnjih split izdanja istovremeno objavljenih na dva kontinenta - Agoo Records (New Jersey) i In The Shit Records (Italija).

Naslovi: 1.INUTILI - Mice, 2.INUTILI - Here comes the horizon, 3.INUTILI - Down to hell, 4.HALLELUJAH! - We don't play in a U.S.A. Band, 5.HALLELUJAH! - Small tits, 6.HALLELUJAH! - Burka for everyone, 7.HALLELUJAH! - Spanish dream

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 22/09/2017