Nakon godinu i pol dana pristigao je novi rad ćuprijskog Endless Conflicta, ovaj put objavljenog za novu etiketu Burning Bridges Records iza koje stoji autorska ličnost potpisana pod drone/experimental projektom Raven. Ne znam da li je namjerno ili slučajno, no već po drugi puta za redom djela Endless Conflicta imaju manjak jedne kompozicije. Na prošlom radu "Valleys Will Tremble" (2011) nedostajala je skladba pod rednim brojem 8, a ovdje manjka redni broj 7.

No, zato je sadržaj znatno pomaknutiji u plesne sfere s natruhama EBM/ IDM-a i njegovog uobičajenog nintendo manira bez prevelikih oscilacija što se tiče eksperimenata premda bi se po naslovu rada moglo zaključiti suprotno. Mnogo repeticija i jednostavnih nadogradnji s ritmovima ili elektronskim ritmičkim mantrama bez ikakvih izrazitijih melodija izuzev u uvodnim "Boredom" i "Oppinion", nešto kasnije u najduljoj, dvodjelnoj "City", te najkraćoj "Imagination" i nisu preveliki zalog za 'dance' uzbuđenje, a jedna od vitalnijih karakteristika da su sve skladbe izrazito kratke znatno doprinose izazovu potpunog uranjanja u sadržaj. Čitav materijal je posvećen gradu u kome djeluje Endless Conflict, pa se sukladno s time tokom ovih 21.30 minuta proteže prilično linearna dimenzija kućnog ognjišta i društvene atmosfere u kojoj prevladava poprilična dosada.

Uz poneke žešće nabijene komade "Postmodern", "Meditation" ili iznenađujuće "Drink" sa ženskim vokalnim samplovima 'I'm moving dance now' kao izvađenih iz nekih house-rave poskočica 90-ih, glavnu osovinu nose ogoljene skice kojima očito nije niti u ludilu bila ideja vodilja razvijanje koherentne strukture. Pasaži vrlo opskurnih i kratkih sekvenci me osobno podsjećaju na fliper u kome se prilikom igre redaju šarena svijetla, efekti, drndanje, zvocanje i obavezna razočarenja s tek rijetkim zgodicima, bonus lopticama i nagradnim kreditom na zadnje dvije brojke rezultata. A vrlo slično je autor protkao osnovna zbivanja svojeg grada u malu pričicu sabijenu u kratkih 12 (ili 11?) kompozicija koje dočaravaju zavičajnu idilu bez ikakvih sentimentalnih i patetičnih prizora unjevši duh svjetske underground kulture koja u ovome gradu egzistira već poprilično dugo.

Moguće da sam naslov nosi i najdublju poantu - veliki eksperiment je uopće živjeti tamo gdje si stacioniran. 'Stand in the place where you live' (R.E.M., "Stand", 1988).

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 13/06/2013