home > mjuzik > Giant

kontakt | search |

HEXENBRUTAL: Giant (God Bless This Mess Records, 2013)

Slovenski duet-band iz Beltinca kojeg čine Matej Kolomanko ilit Dr. Hexen (synth, ritam mašina, efekti, sampler, vokal) i Iztok Koren - Mr. Brutal (bubnjevi, ritam mašina, vokal) osnovan je još 2004. godine kada su imali i frontmena Petera. Jedno vrijeme su imali još dva člana - Janeza na elektronici i gitaristu Igora, no kako kroz prve dvije godine rada nisu imali konstantnu postavu, od 2006. su se odlučili da rade isključivo kao dvojac. Prvi album "Think Of Me As A Friend" objavili su 2009., te premda rijetko nastupaju, navodno redovito održavaju razčefukane koncerte pune agresije, eksperimenata i buke.

Ovaj njihov drugi album sniman je u prostorima naših dragih poznanika i kolega ŠKM Bande u Ambasadi ŠKM u Beltincima, te sadrži 13 moćnih, uglavnom instrumentalnih komada u kojima protežiraju electro-noise, industrial, noise-rock, eksperimente, hardcore, pa čak i natruhe electro-metal/ doom/ sludge referenci. Vrlo su energični, pokretljivi i gipki u strukturama, nimalo dosadni, a mnogo Matejovih elektronskih procesa podražavaju zvuk prljavih gitarskih distorzija. Po zvuku su svakako izolirani dio ex-Yu scene (produkciju im je radio Plueg), te su po tome revni nastavak nekih starih proslavljenih alternativnih slovenskih imena još iz perioda NSK-a koji se definitivno ogradio s novim i suvremenim stavovima od bilo kakve ondašnje scene.

Svoj osnovni prljavi hardcore-electro naboj reduciran s odličnom i vrlo čistom produkcijom usmjeren je ka originalnosti izraza s kojim nemaju ama baš nikakvog potencijalnog konkurenta. Ne samo u deželi, već i na ovim teritorijima. Unikatni zvuk kakav pokazuju na ovome albumu teško je uopće žanrovski mjeriti i vagati, no u stilskom pogledu ovakvim formatima obasipaju mnogi alternativni izvođači od popa i rocka do ekstremnijih izraza. Što će reći, Hexenbrutal koriste poznate kompozitorske performanse samo je razlika u tome što ih po zvučno-tehničkim karakteristikama na ovakav način relativno nitko prije njih nije koristio. Dobra ideja...

Redajući kompozicije od uvodnog kratkog minimalističkog industriala "Loboto", preko standardnog noise-rocka "Sodomajzer" s kombinacijama Killdozer, Guapo, The Jesus Lizard i kratkim hardcore finišom, dolazi se do ključne "16" u kome na nekoliko sekundi zavara da su imali saksofonistu. Međutim sve te efektne poteze svira i programira Matej kroz najdorađeniju i uslovno rečeno, najkompleksniju skladbu albuma koja iznosi svega 2 minute i 10 sekundi. "Tobari 1" i "Tobari 2" kroz početni ritmički drone (obje zajedno iznose oko 3 minute) poigravaju se hardcore, te post-punk/noise-rock elementima nastavljajući prvi dio albuma u kaotičnoj "Monument" izgrađenoj oko gradacijskog i vrlo autoritativnog math ritma bubnjara Iztoka. Možemo se ovom prilikom prisjetiti onog frenetičnog "Dead Joe" The Birthday Party. Nije daleko od toga...

Eksperimentalna "Owls" najdulja je na albumu (punih 6 minuta) sa sadržajno bitnim referencama plesnog minimalističnog umjerenog ritma i brojnim egzibicijama synthova, efekata i iznimno mračnih atmosfera prožetih disonantama i morbidnim, gotovo black-metal scenama koje u finišu kompozicije prerastaju iz harsha u veoma lijepe, doduše horrorom i tihim, ali udaljenim noćnim dojmom obasute ambijentalije. Mišljenja sam da im je ovo najuspjelija i kompozitorski najdorađenija tema albuma sa psihodelično snažnom eteričnom potkom unatoč najjednostavnijem ritmu, ali i da će biti najslabije prihvaćena zbog umjetničkog pristupa kakav se na ostatku materijala ne primjećuje.

Drugi dio albuma su relativno očekivane skladbe kad se ufurate u ove njihove šarže elektronike, mekšeg hardcorea, noisea, sitnih eksperimentalija i uglavnom vrlo plesnih ritmova, pa se neukusno nazvana "Jesus is my tintenkiller" uklapa samo kao popuna prostora, a jedina prava vokalna "Drumtree" kompleksnim pokušajem obnavljanja klasičnog hardcore i alternativnog metal gradiva s nekoliko aranžamanskih izmjena. Prvi dio skladbe je žestoka kombinacija Black Flag i recimo Ministry, u drugom usporavaju tempo na industrial mantre Einsturzende Neubauten, a onda u trećem razbijaju strukturu do doom/sludge referenci najtromijih Black Sabbath i svakako vodećih u doom/drone metal žanru - Moss. Lagana i ambijentalna "Postpone" se opet referira kroz post-rock/shoegaze etiku sa obaveznom smjesom noisea poput gitarističkih psihodeličnih disonanti u kojima ima vrlo lijepih trenutaka, kratka "Narko" bespredmetno iskoči sa zbrkanim noise-rock/hardcoreom nastavljajući se u "Apn", ako se ne varam, kompoziciju koja govori o nekad veoma popularnom Tomosovom motoru 'apencu' ili 'apenu'. Ako je riječ o tom biciklu s pomoćnim motorom kako se službeno vodio u propisima jugoslavenske auto-škole, on je prikazan kao vozilo koje je izdahnulo i prhnulo, te u tim njihovim asocijacijama nema ničeg sentimentalnog već prilično potcijenjivačkog prema onima koji taj motor-kolesar još uvijek voze i ljubomorno njeguju kao oldtajmera. Bajkeri bi im osporili ovakav omalovažavački gaf da komunistička industrija motora nije imala svojih prednosti... Posljednja, a ujedno i naslovna "The giant" je jednostavna akustična gitarska 'intro' mantra s dva - tri raštelana akorda aludirajući da ono nešto 'veliko' barem u njihovom svjetonazoru ne postoji, odnosno da i to što je postojalo, otišlo je u vražju mater.

Evidentno je da se ovaj dvojac ne kandidira za komercijalno potencijalne kandidate koji indie/alternativnu publiku zgrabe nakon prvog slušanja samo s jednom pjesmom ili ovime cijelim albumom. Ovdje ima mnoštvo iščašenog humora i neobičnih stavova u sasvim prihvatljivim formacijama koje su konvertirali iz klasičnih i kurentnih rock trendova svega i svačega u svoj osobni elektronski, autorski jak i originalan izraz. Vidi se da su naslušani i da umiju baratati instrumentarijem, te da imaju potrebne kreativne dosjetke za skladanje ovakvih kompozicija, no još uvijek nemaju svu potrebnu elementarnu snagu da naprave uzbudljivo djelo od početka do kraja. Odnosno, kako švrljaju sa stilovima prikazujući relevantno bogati raspon znanja teritorija na kome se nalaze, istovremeno lutaju bez ikakvog određenog fokusa kao Vandotov "Kekec na vučjem tragu". Sve im je u nekakvoj magli, često u psihodeličnoj opservaciji s brojnim, veoma uspjelim eksperimentalijama, ali kako, da li namjerno ili ne, izbjegavaju neke 'pop' klišeje (uvod-strofa-refren-solo), dakako u ovakvoj instrumentalnoj glazbi, ostavljaju čuđenje slušatelja otprilike slično onome kada se po prvi puta preslušava čuveni debi Miladojke Youneed "Ghastly Beyound Belief" daleke 1988. s kojime su podudarnosti bliske samo na razini 'skidanja nevinosti' u glavi. Ovdje se u principu samo nalaze kompozicije koje su mogli odsvirati bilo koji, malo potkovaniji alternativni rock bendovi što ne srljaju u žanrovske fahove, već ih transplatiraju po sistemu malo ovog, malo onog.

Ali u svakom slučaju, za sve one kojima je gitarijada i prangijanje jednih te istih rock i metal riffova dojadilo, Hexenbrutal isporučuju novu varijantu veoma sličnog alternativnog stila na elektronski način. Kad bi ovo bilo odsvirano na gitare i neku klasičnu rock postavu, ne bi bio osobito zanimljiv album. Jedini šmek mu priskrbljuje Matejova elektronika i inverzija svih odavno znanih prljavih zvukova kroz veoma dobru produkciju. Hexenbrutal originalni jesu u zvuku do svjetskih razmjera, ali po kompozitorskom umijeću su vrlo tanki.

Naslovi: 1.Loboto, 2.Sodomajzer, 3.16, 4.Tobari 1, 5.Tobari 2, 6.Monument, 7.Owls, 8.Jesus is my tintenkiller, 9.Drumtree, 10.Postpone, 11.Narko, 12.Apn, 13.The giant

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/01/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The World Down There

PETRALE: The World Down There (2024)

| 08/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Blitz recenzije from crust till death

VARIOUS ARTISTS: Blitz recenzije from crust till death (2024)

| 07/11/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Moons' Shade

ATTUKA: The Moons' Shade (2024)

| 06/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Blight Privilege

NACHTMYSTIUM: Blight Privilege (2024)

| 04/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Bittersweet

VODITE VRAGA: Bittersweet (2024)

| 03/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*