home > mjuzik > I Am Back To Blow Your Mind Once Again

kontakt | search |

PETER BUCK: I Am Back To Blow Your Mind Once Again (Mississippi Records, 2014)

Objavljen ponovno isključivo na vinilu, drugi Buckov album nastavlja upravo tamo gdje je zapoćeo s debijem iz 2012. - vrti se u krugu inspiracije klasičnog rocka 60-ih s tek ponekim referencama punka i noisea, a najviše bluesa i southern rocka (uvodna "Ride that road", "Life is short", lagana "Here in heaven"), te nekih derivata koji su komotno mogli nastati u garaži adolescenata opčinjenih Ramonesima i Roky Eriksonom nevješto skladajući svoju brzinski sklepanu glazbu pjevušeći ono prvo što bi im palo na pamet.

Buck se previše skromno i samozatajno klatari u ulozi vođe benda kojeg čine Adam Seltzer, dvojac s prethodnog albuma - Scott McCaughney i Bill Rieflin, te nekoliko gostiju: Corin Tucker u tmurnoj country baladi "Drown with me" nalik na Walkabouts i Drive-By Trucker Patterson Hood sa spoken word dionicama u posve nepotrebnoj minimalističkoj akustari "Southerner" koja bi u nekim sretnijim danima "Monster" i "Automatic For The People" albuma bila daleko slojevitije i složenije realizirana. On jednostavno nema autorski izgrađen stil; jedini koliko-toliko solidan akustični pogodak mu je "Welcome to the party" prožet sa starinskim šlihom blues-noira, malo piana, violine, te uvodnih i odjavnih samplova. U nekim pjesmama se nostalgično vraća u rano djetinjstvo poput ushićenja s težim blues-rock riffovima "Monkey mask" i "My slobbering decline" kada je krišom do kasno u noć gledao crno-bijele filmove na TV, a u nekima ga tišti punk-pop definicija Ramonesa poput "Gotta get outta the house" ili britka "West of sunset" po uzoru na The Rolling Stones pojačana i duhačkom pratnjom. Vokal mu je očajan, grub, pokušava biti melodičan i prepoznatljivo 'svoj' što bi još moglo i proći tamo negdje u domenima predgrupine predgrupe MC5 i The Stooges koncem 60-ih, a lirski je i dalje bezidejan i površan bez adekvatne poetike koju pronalazi u bezazlenim stvarima. Kako se redaju vokalisti, ispliva i jedan sasvim simpatičan Dinosaur Jr. pjesmuljak "Fall on my own sword". Bucku jedino od svega ovdje dobro stoje poneke gitarske solo dionice, dok je u legatima i melodijama prejednostavan, te je naprosto ogromno čudo kako se on s ovakvim sviračkim sposobnostima (čitaj plitkim) naprosto uspio šlepati u R.E.M. Prije će biti da ga je ekipa svojim kreativnim, često i duhovito smišljenim forama natjerala da daje puno više od vlastitog maksimuma. Ovo što je on ovdje pružio je jako, jako slabo. Da nije proveo u tako značajnom bendu 3 decenije, danas ga apsolutno nitko ne bi primijetio.

Ipak, mrvicu je bolje od debija, ali zaista ništa posebno i daleko ispod prosjeka i najslabijih R.E.M. demo skladbi.

Naslovi: 1.Ride that road, 2.My slobbering decline, 3.Life is short, 4.Southerner (with Patterson Hood), 5.Here in heaven, 6.(You must fight to live) on the planet of the apes, 7.Welcome to the party, 8.Gotta get outta the house, 9.Drown with me (with Corin Tucker), 10.Monkey mask, 11.Fall on my own sword, 12.West of sunset, 13.Roswell

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 16/06/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: A Universal Plague: Mutation

ABIOTIC: A Universal Plague: Mutation (2021)

| 06/12/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Prokletije

NEMEČEK: Prokletije (2021)

| 05/12/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Enter The Kettle

THE ORB: Enter The Kettle (2021)

| 04/12/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Riviera

MATEJ KRAJNC: Riviera (2021)

| 03/12/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: The Quest

YES: The Quest (2021)

| 02/12/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*