home > mjuzik > Ain

kontakt | search |

TAMERLAN: Ain (Debemur Morti Productions, 2014)

Već dugo nisam ništa novo čuo od Tamerlana mada je stalno aktivan. Evo, od "Koyunbaba" albuma iz 2011. imao je još dva rada: jedno split izdanje i jedan EP koje sam igrom slučaja propustio ispod radara zbog neinformiranosti. No, tu je njegov novi kompletan album u kojeg je uloženo mnogo truda.

Koliko sam pratio ranija izdanja, do sada on nikad nije prakticirao vokalne pjesme, a ovaj rad je kompletno pjevan ugostivši impresivna imena poput Tony Wakeforda i Lesley Malone (udaraljke) iz Sol Invicitus, Cecilie Bjargo i Mattias Borgh (bubnjevi, udaraljke) iz Arcane, Mike O'Brien (Melankolia), te Olju Frolo iz labinskih Loell Duin. Svi su oni svoje dionice snimali u matičnim studijima u Ohiu, Londonu, Eskilstuni (Švedska) i Labinu, potom se sve miksalo i produciralo u Sombre Soniks Studiju, a jedna od novina jest da Timur od 2012. više ne živi u Beogradu već se preselio u Istanbul. Po nekoj nepredvidljivoj liniji nomadskih transformacija i putešestvija, izdavač albuma je iz Francuske što je u ovom kontekstu još i najmanje bitno.
[ Tamerlan ]

Tamerlan

Osim ovih par navedenih muzičara na udaraljkama i Mike O'Briena koji je uradio zvučne podloge u nekim kompozicijama, svu ostalu glazbenu infrastrukturu napravio je sam Timur, odnosno Tamerlan sviravši akustičnu gitaru i lutnju (jedino je instrumental "Dance of the twilight stars" obrada Hoyland). Moglo bi se reći da je ovo u određenoj mjeri multikolaboracija Tamerlana i vrlo bliskih imena iz domene neo-folk/dark-folk/gothic/neo-classical područja. Svi se oni međusobno manje-više znaju iz glazbenih voda i nije im bilo teško da se idealno uklope u njegove sadržaje koji specifično plove i jezde od arhaičnosti, misticizma, okultnosti, sve do imaginacija, meditacija, atmosferalija i ambijenta.



Vokalne dionice gostiju protežiraju se od sakralno duboke hladnoće uvodne "Eternal (feat. Tony Wakeford and Lesley Malone)", kasnije "The kingdom come (feat. Matthias Borgh and Olja Frolo)", do iznimne topline "The countless reflections (feat. Cecilia Bjargo)", a svoj fokus dinamike album doseže u instrumentalu "Children of the lesser god (Qliphotic Hunger)" kojeg je strasnim background vriskovima uobličio sam Tamerlan pokazavši da se i na vokalima koji nisu niti nijemi, a niti modificirani nekom kvazi-semantikom umije vrlo dobro služiti najhumanijim instrumentom. Na čiste vokalne role odlučio se pri koncu albuma u dvije posljednje "The inner sunrise ritual" i "Ignite the dawn (feat. Cecilia Bjargo)" prikazujući se u šaputavo-mračnom melodičnom izdanju pri čemu ovdje po prvi puta koristi gitarsku legato tehniku. Za razliku od toga, čitava instrumentalizacija se svodi na staccata i arpeggia pomno razrađena u pop formatu koji uvelike naginje neo-klasicizmu.

Ta njegova aranžmanska mirnoća kojom prikazuje svoj nemiran duh pun različitih opsesija jest diferencijalno postavljen kontekst njegove neobično snažne autorske ličnosti. Mnogi bi na njegovom mjestu s tolikim kompozitorskim i sviračkim talentom, a evo sad se potvrđuje i vokalnim, unijeli vjerojatno kaotičnost i doze agresivnosti, međutim on svoju prirodnu energiju, što je bilo vidljivo i na ranijim izdanjima sjajno prenosi na svoj teritorij koji ga opčinjava ne banalizirajući s nekim kvazi-švrljanjima. Sve je bolji i dotjeraniji, posve uronjen u vlastite mirne transove i istraživanja obrednih rituala, te ne pokazuje niti najmanje konotacije da bi vulgarizirao vlastiti stil kojeg autori ovakvog kova, nije nužno iz ovako tipičnog dark-folk žanra, znaju koristiti da komercijaliziraju karijeru nekim nesuvislim izletima u transformacije ciljane na široku publiku. On strpljivo gradi svoj artistički stil, ostaje dosljedan u njemu neprestano ispipavajući vlastiti puls kreativnosti s novim idejama i nikuda ne žuri što će mu se kad-tad jako dobro isplatiti.

Meni je sad jedino nedokučivo kako da ga tretiram. Govori srpski, živio je jako dugo u Beogradu, po rođenju je Uzbekistanac, a sad živi u Turskoj (naučio je turski) i momentalno pripada turskoj sceni. Ranije sam ga svrstavao s aspekta Hrvatske u ex-Yu scenu, no više ne znam gdje da ga stavim. Na listu najboljih inozemnih ili još uvijek ex-Yu albuma? Sve mi govori da bi trebao na inozemnu...

Naslovi: 1.Eternal (feat. Tony Wakeford and Lesley Malone), 2.The countless reflections (feat. Cecilia Bjargo), 3.Dance of the twilight stars (feat. Mike O'Brien, Hoyland cover), 4.My estranged sanctuary, 5.The kingdom come (feat. Matthias Borgh and Olja Frolo), 6.Children of the lesser god (Qliphotic Hunger), 7.Thus the soul awakens, 8.The inner sunrise ritual, 9.Ignite the dawn (feat. Cecilia Bjargo)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/06/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*