home > mjuzik > Wild Crush

kontakt | search |

ARCHIE BRONSON OUTFIT: Wild Crush (Domino Records, 2014)

Ove Engleze iz Wiltshirea (Somerset, da tamo gdje se pravi ono popularno pivo!) i nas Hrvate veže jedna zanimljiva poveznica - dvaput su nastupili na INmusic festivalu (2006. i 2012.), a nitko živ na njih ne obraća pažnju. Evo, tamo negdje u proljeće 2006. objavili su drugi album "Derdang Derdang" i promovirali nam ga na Šalati kao predgrupa Franz Ferdinandu, u ljeto 2010. izašao je treći album "Coconut" kojeg su skoro u cjelosti odsvirali na jarunskom main stageu pred nekih 500-tinjak nezainteresiranih promatrača kad se masa okupljala očekujući Gogol Bordelo, strašno ih gura Laurence Bell, vlasnik Domino Records, no pomaka u tržišnom aspektu nema. Interesantno, drugog dana INmusica su opet nastupali Franz Ferdinand (Domino Records, zna se). Odgovor na nezainteresiranost auditorija je jednostavan. Njih je daleko bolje slušati kod kuće ili na neki mobilni uređaj preko slušalica nego li ih gledati uživo. Strahovito su statični, zacementiraju se u par kvadratnih metara oko bubnjara Mark Clevelanda (aka Arp) i ne mrdaju cijeli koncert. Pa ih ti gledaj sat i kusur vremena, taman toliko da odsviraju materijale s gotovo 3 albuma jer im dugosvirajuće ploče iznose jedva nešto više od pola sata.
[ Archie Bronson Outfit, 2012-06-29 InMusic, Zagreb ]

Archie Bronson Outfit, 2012-06-29 InMusic, Zagreb   © horvi

Shvatljivo bi bilo da je njihova glazba neki shoegaze, dream-pop, brit-pop prenemaganje ili nešto slično, no i na ovome albumu daju maksimalnu snagu garažnog rocka izmješanog s punk riffovima, prljavim distrozijama, space i stoner-rockom, koji put posegnu i u natruhe The Beatles, psihodelije, pub-rocka i svašta nečega što vas neminovno pokreće na akciju. Ali nemam pojma zašto su Sam Windett (gitara, vokal) i Dorian Hobday takve doslovce drvene Marije na pozornici. Gledao sam ih dvaput na spomenutim INmusic festivalima i svaki put ostao razočaran upravo što se tiče scenskog nastupa. Djelovali su baš upravo kao da publika ne postoji, svirajući samo za sebe, kao da ih je netko pod prijetnjom batinjanja izbacio na pozornicu da odtamburaju svoj ugovorom zacrtan materijal. Niti dobar dan, niti hvala, ništa. Nikakva interakcija s promatračima. Tja, neka neshvatljiva furka koju očito kontaju samo Englezi...

No, ovaj novi album je strahovito poletan, dinamičan sa solidnom energijom i čvrstoćom u ponekim pjesmama da doslovce nikad ne bi mogli zaključiti kako su to ustvari momci koji bi rađe sjedili svirajući rock. U nekim skladbama nafilani su snagom otprilike sličnoj The Stoogesima, osobito u uvodnoj "Two doves on a lake" i "Hunch your body, love somebody", dok primjerice u "Cluster up and hover" isporučuju dobar duh hard-rock/progressive scene 70-ih dopunivši svoj skroman set (gitara, bubanj i bas) starinskim Hammondom i kreštavo otkačenim saksofonom koji se često pojavljuje u pjesmama. U "Glory, sweat and flow" posežu malo za The Beatles, "In white relief" i "We are floating" su njihove standardne stvari u umjerenim tempovima, a "Love to pin you down", "Lori from the outer reaches" i završna "Country miles" baladične laganice prožete psycho manirima ranih Pink Floyd. I kako god kad se sluša ovaj sasvim simpatičan albumčić redovito isporuči dostatnu količinu energije za đusku i akciju pri kojoj se ne može sjediti ili mirno stajati na nogama.

Windett i ekipica slijede svoj istraživački pristup fokusirajući se ovaj puta više na psihodeliju, pa i nešto čvršći rock s distorzijama, saxom i orguljama ostavljajući dojam kompletnog proširenog benda, ali su već pomalo zaboravili pisati teške i bremenite lirske opjednutosti posežući za lepršavijim i vedrijim temama o upucavanjima i zavođenju cura u kojima se tek povremeno pronađe mračnijih finesa kakvim su im obilovali raniji albumi. Ovo je i dalje sasvim u redu, napreduju u svojim potragama za svježinom, ali pozornica i dalje za njih predstavlja oltar na kome skrušeno i ponizno sviraju samo za sebe.

Naslovi: 1.Two doves on a lake, 2.In white relief, 3.We are floating, 4.Love to pin you down, 5.Lori from the outer reaches, 6.Cluster up and hover, 7.Glory, sweat and flow, 8.Hunch your body, love somebody, 9.Country miles

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/08/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Pleine Noirceur

FUCK THE FACTS: Pleine Noirceur (2020)

| 25/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Brezplačno sadje za vas, gospa

MATEJ KRAJNC: Brezplačno sadje za vas, gospa (2020)

| 24/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: 113

MATEJ KRAJNC: 113 (2020)

| 23/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Shadow of Fear

CABARET VOLTAIRE: Shadow of Fear (2020)

| 22/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Koncert (& Alex Bass)

MATEJ KRAJNC: Koncert (& Alex Bass) (2020)

| 21/11/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*