home > mjuzik > Coconut

kontakt | search |

ARCHIE BRONSON OUTFIT: Coconut (Domino Records, 2010)

Psihodelični indie-rock Englezi u šarenom spektru popa, noisea, eksperimenata i intrigantnih zvučnih gitarskih egzibicija naglašenih tremolom i starinskim echo efektima. Čudna izraslina od kokosa...

Originalno oformljeni 2002. kao trojac u Wiltshireu (Somerset, Engleska), vrlo brzo se sele u London gdje ih na svirkama po barovima Bell's i The Cat's Back otkriva Laurence Bell, gazda Domino Records koji im odmah nudi višegodišnji ugovor. Prvi album "Fur" objavljen je 2004. pod producentskom palicom Jamie 'Hotel' Hincea, 'snažnije' polovice američko-engleskog indie-rock/ post-punk dvojca The Kills, a drugi, vrlo hvaljeni album "Derdang Derdang" (2006) sniman je u Nashvilleu sa producentom Jacquire Kingom, te je pokupio odlične kritike glazbenih stručnjaka. Band od osnutka radi u nepromijenjenoj postavi na čelu sa gitaristom i pjevačem Sam Windettom, te basistom Dorian Hobdayom (povremeno svira i gitaru) i bubnjarem Mark Clevelandom (aka Arp). Po imenu dalo bi se naslutiti da je riječ o klasičnom oldschool jazz ili blues bandu, no u principu od svega toga Archie Bronson Outfit (u nastavku ABO) tek neke zajedničke poveznice ima sa bluesom koji je satkan u psihodeličnu noise/indie-rock smjesu koja pokazuje mnoge karakteristike ostavština glam-rocka (T.Rex primjerice), alternative (Butthole Surfers), guitar-popa, pa i shoegaza i dream-popa sa obiljem tremola i statičkog backgrounda.

"Coconut" im je treći album koji je sniman na dvije lokacije - u Londonu i u Michiganu sa DFA-ovim producentom Tim Goldsworthyijem koji im je donio mnogo različitosti u zvuk. Čas su to klaustrofobične prostorne ekspresije, a čas čiste prozračne opservacije pojačane starinskim efektima echa, tako da album funkcionira na način poput psihodelije 60-ih i ranih 70-ih. Osnovna crta albuma satkana je na konstantne, uglavnom 1/1 ritmove, minimalističke melodije, neprekinutu lebdeću psihodeličnu potku s povremenim gitarskim eksperimentima i samozatajan, gotovo linearan dream-pop vokal Sam Windetta nalik na kombinaciju Damon Albarna i Jarvis Cockera. Kad se malo bolje rasčlani njihov zvuk, ABO imaju ponešto i sa ranim djelima Pulp kada su brazdili u eksperimentima i noise-rocku... Najbolji i najupečatljiviji komad albuma je uvodna "Magnetic warrior" koja u svojoj mješavini psihodeličnog plesnog tempa priziva Butthole Surfers iz druge polovice 80-ih, groove naboj T-Rexa, a po gitarskim ekspresijama i ravnoj minimalističkoj podlozi duh Primal Scream. Stvarčina je sjajna i nakon nje slušatelj očekuje čudesa na albumu, no odmah potom dolazi prvi singl "Shark's tooth" s očitim melodijskim linijama New Order i klasičnom disco ritam mašinom koju jedino obogaćuje Cleveland konstantnim taktovima doboš koračnice. No, ovdje je interesantan način kako je Windett sve ove gitarske zvukove prilagodio elektronskom šlihu koji navode na pomisao da su odsvirani na synthove. Naredna "Hoola" je također objavljena kao drugi singl i vjerojatno će unijeti prilično pomutnje zajedno sa "Shark's tooth" da su ABO dance-rock/pop band s primjesama starog new-romanticsa od Duran Duran do Comsat Angels. U pjesmi se čak pojavljuju i patetični lebdeći prateći vokali koji insinuiraju na ženske glasove, no sve je to djelo Windettovih glasnica. U taj fah dance-rocka spada i funkirani post-punk komad "Chunk" koji ima ponešto i sa Talking Heads, Gang Of Four i Au Paris, pa i The B-52's iz vremena albuma "Mesopotamia", uglavnom sve vezano uz period 1982/3. Album sadrži nekoliko čvrstih psycho-rock/noise-punk skladbi s kojima ABO posve dočaravaju svoju energiju i autorski kredibilitet ("Wild strawberries" sa repetativnim refrenom 'let's move up to the country', šašava dvodjelna "6.1 You have right to mountain life/ 6.2 one up on yourself" u smjesi noise eksperimenata i psihodelije 60-ih, te vrlo maštovita "Harness (bliss)"), a naposljetku, tu su i dvije guitar/dream-pop teme ("Bite it & believe it" i lagana "Hunt you down") koje su interesantne zbog tremola, staccato tehnike, šarenila zvuka i produkcijskih finesa. Posljednja "Run gospel singer" je gotovo tipičan The Fall manirizam kada Mark E.Smith dozvoli odušak u najjednostavniji izlet sa 2-3 akorda na koje nabaca stihove koji mu padnu na pamet, čisto onako za popunu prostora i odjavu...

Za album je zaista šteta što se nakon sjajne uvodne "Magnetic warrior" mnoštvo pjesama razvodnjava sa produkcijskim pop štosevima jer Windett i ekipa pokazuju vrsne odlike eksperimentatora zaokupljenih hedonističkim istraživanjem tehničkih finesa i mogućnosti kreacije zvuka. Spram hvaljenog "Derdang Derdang", ovdje je očito da su njihove teške, ponekad i turobne teme fermentirale ka komercijalnom akcentu u kome još uvijek ima dovoljno prostora za inovacije i put u nepoznato.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/08/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*