Škotski post-rockeri vratili su se novim studijskim albumom nakon 3 godine stanke, ukoliko izuzmemo prošlogodišnje BBC sessione. Kao i na dosadašnjim albumima, nisu se previše udaljili od osnovnog obrasca kojeg su si postavili u zadatak još prije 10ak godina, pri snimanju prvih EP-ova. To su klasični post-rock rifovi nadopunjeni melodioznim noise zidom povremeno narušavani stišanim vokalima.

Uvodna i obećavajuća Auto Rock, nadopunjava dio MOGWAI kolekcije s "rock" prefixima ili sufixima (Punk Rock, Rock Action). Svojim intrigantnim ritmom uvodi slušatelja u metaliziranu Glasgow Mega Snake, koja prelazi u blago country-folkoidnu Acid Folk i tako dalje redom, preko netipične klavirske balade Friend of the Night, koja je izabrana za "singl", do ponovnog metaliziranja u posljednjoj We're Not Here.

Iako je "post-rock", kao glazbeni pravac, po "defaultu" instrumentalna glazba, zamišljena da slušatelj upregne moždane vijuge kako bi shvatio što je pjesnik htio reći naslovom Glasgow Mega Snake ili Auto Rock, no tu i tamo se bendu dogodi poneka vokalna dionica. Tako se na "Mr. Beast", uz sanjivi vokal Stuarta Braithwaitea u Acid Food ili Travel is Dangerous, pojavljuje i Tetsuya Fukagawa (ENVY) u pjesmi I Chose Horses, u kojoj gostuje i priznati instrumentalist Craig Armstrong (zaslužan između ostalog za glazbu u filmovima Romeo+Juliet, Moulin Rouge…).

Kako mi post-rock, kao pravac nije primaran u glazbenom opredjeljenju, kao jednom od začetnika tog pravca svakako im je potrebno skinuti kapu na ustrajnosti, ali i inventivnosti, koja ih iz albuma u album čini prihvatljivijima široj publici, a da im ne oduzima pritom ništa od onog što su sami sebi zacrtali na svojem početku.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 09/06/2006