home > mjuzik > This is All Yours

kontakt | search |

ALT-J: This is All Yours (Infectious, 2014)

Nakon što su s debi albumom, pomalo neočekivano osvojili nagradu Mercury, koja se dodjeljuje najboljem albumu s područja UK-a i Irske, stvari su se za ovaj kvartet iz Leedsa u potpunosti promijenile. Pozivi na festivale i nenadane počasti, dotadašnjim su "nerdovima" s Leeds univerziteta pokrenuli lavinu i dobrih i loših stvari.

Vjerojatno najbolnija je i ta, što se nakon koncertno prebogate 2013. godine, Gwil Sainsbury, basista i veliki pomagač u pjevanju Joe Newmanu, odlučio povući iz benda. Ostatak je, kažu i na njegov nagovor nastavio dalje, no ostat ćemo prikraćeni i za jednog basistu koji je svojim dionicama već na prvom albumu dao naslutiti svoju genijalnost.

Moram priznati, da mi je dugo vremena trebalo da shvatim genijalnost albuma "An Awesome Wave", i stvarno nisam mogao skužiti zbog čega je ovaj album osvojio nagradu, a ne npr. album Richarda Hawleya, Ben Howarda ili Field Musica, koji su bili nominirani te godine. Koliko god se trudio, Newmanov vokal mi nikako nije sjedao, ti raznorazni prelazi u pjesmama činili su mi se napornim za slušanje, a moram reći da se nisam ni potrudio čuti "ono nešto". No, onda je došao Reading festival, na kojem su bili jedni od "headlinera", pa im je trebalo pružiti još jednu šansu. I tada se sve posložilo. Već do festivala, bili su mi festivalski "must see", a nakon odgledanog, ponadao sam se da ću ih imati prilike još jednom čuti uživo. Vjerojatno je toj atmosferi pridonijela i "utakmica na domaćem terenu" uz zborno pjevanje gotovo svih koji su se te večeri našli u šatoru, a bilo ih je podosta.

Već tada su odsvirali dvije nove pjesme, od kojih se jedna našla na njihovom drugom albumu. Lagao bih, kad bih rekao da se sjećam kako je tada zvučala Warm Foothills, no znam da se fino uklopila u ostatak materijala, pa stoga nisam ni obraćao posebnu pažnju na nju. Na albumu, također, ova pjesma se fino uklapa i malo podiže ritam albuma, s obzirom da je cijeli album nekako polaganiji od prethodnika, ako je to uopće moguće.

Album, kao i prethodnik započinje s Introm, pjesmom koja je sve samo ne klasičan uvod u album. Ima priču, zaplet i kraj, a sve ono što mi se nije sviđalo kod njih na prvom albumu, ovaj puta je prešlo na drugu, "lajk" stranu. Minimalistička podloga s višeglasnim "lalalakanjem" s etno centralnim djelom, čini ovaj Intro uzvišenom i mističnom pjesmom, od koje će Vas zasigurno proći žmarci.

Tri pjesme u svojim naslovima imaju ime japanskog glavnog grada od 710 do 784. Arrival to Nara, Nara i Leaving Nara, nemaju nikakvih dodirnih točaka s japanskom glazbenom ostavštinom, no na neki način zvuče kao gregorijanski korali. S druge strane uz Garden of England, vraćamo se u doba kada su Robin Hood i njegovi Šervudski frendovi jahali Engleskom.

Dosadašnja tri singla (Hunger of the Pine, Every Other Freckle, Left Hand Free), iako ih se može klasificirati kao klasične Alt-J pjesme, odudaraju bržim ritmom od ostatka albuma i na neki način zvuče kao da su potekli iz "An Awesome Wave" priče i tu se ubacili da na neki način održe slušatelja budnim, jer, iskreno, koliko god lijep i ugodan ovaj album bio, da nema tih pjesama, te Intro i Warm Foothills, slušatelj bi zaspao vrlo brzo.



Što se mene tiče, s Every Other Freckle su nadmašili sami sebe i napravili savršenu pjesmu, iako sam dosad mislio da je to Matilda. Lagani uvod, nakon kojeg slijedi parajuća bas dionica, te centralni world music dio, uz razigrani synth dio pri kraju, čine ovu pjesmu jednom od najboljih ove godine. Naravno, ukoliko se uspijete prilagoditi vokalu, koji je i dalje neobičan i ponekad zamoran, ali savršeno paše uz ovu muziku.

Naravno, većina ipak broji o Hunger of the Pine, jer se u njega ubacila Miley Cyrus sa sempliranim vokalom iz njene pjesme 4x4. "I'm a female rebel" potpuno ocrtava njen imidž koji prezentira gotovo svakodnevno, a bome je i u pjesmu fino legao.

Na kraju albuma, kao "hidden track" ubačena je Lovely Day od Billa Withersa. Mogu samo reći, potpuno nepotrebno.

No, da polako završavam uz opasku da se Alt-J nažalost nisu izvukli neokrznuto iz ralja uspjeha, no domaću zadaću ovog drugog, "najtežeg", albuma obavili su s vrlo dobrim uspjehom i primjernim vladanjem. Stoga, ne treba sumnjati da ako već sad nismo dobili dostojnog nasljednika nagrađivanog debija, dobit ćemo ga sljedećom prilikom.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 27/11/2014


PS: Za vinilosladokusce, informacija da ovaj album dolazi na duplom obojanom viniu u četiri boje (crvena, žuta, plava i zelena), od kojih će Vas dvije pogoditi. Mene su zadesile plava i žuta :-)
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Emperor of Sand

MASTODON: Emperor of Sand (2017)

| 29/03/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: There is Only Now

SECRET SHINE: There is Only Now (2017)

| 28/03/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: Polihistoriada

MATEJ KRAJNC: Polihistoriada (2017)

| 28/03/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: A Big Bad Beautiful Noise

THE GODFATHERS: A Big Bad Beautiful Noise (2017)

| 27/03/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Skapinove zvijače

MATEJ KRAJNC: Skapinove zvijače (2017)

| 26/03/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*