Na četvrtom studijskom albumu, Oliver Ackermann ostao je bez cjelokupne pratnje s početaka benda. Već prije je bend napustio basista, Jonathan "Jono MOFO" Smith, a odmah nakon objavljivanja albuma "Worship", "nestao je i bubnjar Jason "Jay Space" Weilmeister. Umjesto njega tu je sad Robi Gonzalez, kojem je ovo bilo prvo studijsko ostvarenje iako iza sebe već ima dvije godine turnejaškog lupanja, a prikazao nam se i u Zagrebu.

Sad kad smo ustanovili što je novo, možemo se vratiti na staro. A staro je ponekad dobro, ponekad loše. Svakakvih uzrečica na ovome svijetu ima o "starom", a ovdje bi se moglo upotrijebiti nekoliko njih i to sve s pozitivnim predznakom.

Jedini problem je, nakon četiri gotovo ista albuma, napisati nešto drugo ili drugačije od prethodna tri pisanja, a s obzirom da već svi dobro znamo tko su i što APTBS i kakvu vrstu muzike sviraju, evo par podataka koji su vezani isključivo za ovaj album.

Album ima 11 pjesama u ukupnom trajanju od 39:14 minuta. Najkraća pjesma traje 1:55, a najduža 6:08. Pjesme variraju od ugodnih za slušanje, We've Come So Far, na kojoj se Oliveru pridružila pjevačica norveškog benda Closing Eyes, Emilie Lium Vordal, do skoro pa neslušljivih punk piliona, I Will die. U What We Don't See još jednom su se poklonili MBV-u, a prvi singl, Straight, pršteći je pankeraj uz koji je moguće čak i zaplesati. Ne baš pogo, ali...



I tak, oni koji vole APTBS voljet će ih i dalje, a oni koji ih nikad nisu slušali, niti će ih ovaj puta privući njihov zvuk.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 15/02/2015