Ako su na
prošlom koncertu, članovi benda A Place to Bury Strangers imali dostojnog "rivala" u vidu predgrupe, barem što se buke tiče, ovaj puta je to izostalo.
Ne kažem da
Grooms nisu dobar ili dostojan bend za zasvirati prije APTBS, ali... Nekako mi se taj američki trojac činio premlakim uvodom u ono što nas je očekivalo četrdesetak minuta kasnije. Simpatični su. Gitarista u Ride majici pili po svojoj gitari. Na žalost, ne u shoegaze formi, nego više u Sonic Youth/Pavement stilu. Pa i pjevač/basista je, ispostavilo se, dosta pod utjecajem pjevača spomenuta dva benda. I bili su simpatični. I to je sve.
grooms © ujak stanley
Nakon stvarno kratke pauze, uslijedio je veličanstveni trenutak bučnog udara na naše uši. Na zamagljenoj močvarnoj pozornici, američki je trio započeo svoj drugi zagrebački koncert. Ovaj puta možda malo manje posjećen, međutim sigurno i ne manje odličan.
APTBS svakim novim albumom, dosad su ih objavili četiri, istražuje mogućnosti melodičnosti unutar ogromnih slojeva buke. I što je najbolje svaki puta im uspije napraviti nešto novo, što ih svrstava u red velikana buke, s kojima ih se u početku uspoređivalo.
a place to bury strangers © ujak stanley
Osim audio doživljaja, na koncertima je uvijek bio naglasak i na video doživljaj, a za razliku od prošlog puta kada smo ih gledali, napredak je bio više nego zanimljiv. Naime, momci su konstruirali posebne naočale, nalik na 3D kartonske naočale, s kojima ovaj njihov "spektakl" prelazi u više sfere. I dok našim običnim očima, ono što vidimo na njihovom koncertu su najčešće njihove siluete u moru dima i to u sivoj, pink i svijetlo plavoj boji, uz pomoć ovih naočala, boje postaju šarenije i raznovrsnije, i sve se pretvara u jedan veliki kaleidoskop, od kojeg se, a uz pomoć audio dodatka, onima slabijeg želuca može desiti svašta.
a place to bury strangers © ujak stanley
Tu vam čak ne trebaju niti neke posebne nedozvoljene supstancije, dosta će vam biti i par čaša rinfuznog Plavca, da svijet bude bolji i ljepši, a mogućnost da ovaj koncert prozovete najboljim koncertom godine, neće upropastiti niti činjenica da su se za zadnju pjesmu članovi benda ostavili svojih instrumenata, spustili među publiku gdje ih je čekala pripremljena nekakva konzola s elektronskim igračkama iz kojih su ispuštali raznorazne zvukove koje su nazvali Dance Punk, koji su i dalje dopirali do dubokih dubina naših utroba. Neki će se zaklinjati da je ovo bio najbolji dio koncerta, dok im ja samo dižem palac u zrak radi pokušaja izvođenja nečeg novog i drugačijeg.
a place to bury strangers - tonska proba © ivan krželj
pedja // 04/11/2015
> vidi sve fotke // see all photos