home > mjuzik > Invasion Of Mojo Men From Mars

kontakt | search |

MOJO MEN FROM MARS: Invasion Of Mojo Men From Mars (2015)

Nakon godina hibernacije, sutra će navečer koncertom u Močvari povratak na scenu zapečatiti zagrebački bend Mojo Men From Mars. Nastupit će kao predgrupa njemačkom surf-garage-punk bendu Zentralheizung of Death, a ujedno će i promovirati svoje novo izdanje, krajem ožujka objavljeni EP Invasion Of Mojo Men From Mars. Ovaj opis koji sam upotrijebio pišući o Nijemcima, dobrim dijelom pristaje i našim marsovcima, samo što navedene žanrove oni prožimaju još i vrlo primjetnom dozom rockabillyja. Takav miks rezultira u jednoj pravoj energetskoj bombi koja nam je na ovom izdanju dozirana u pet pjesama (desetak minuta) koje se slušaju u jednom dahu.

Prije 5-6 godina je ta rockabilly/psychobilly scena u nas bila prilično aktualna - bendova je bilo dosta, svirke su bile česte i dobro posjećene. Danas pak imamo situaciju da je u potpunom nedostatku naših bendova dežurna predgrupa na ovakvim koncertima postao slovenski Clockwork Psycho. Nemam ništa protiv njih, u biti sam samo želio poručiti koliko nam je potreban (barem) jedan ovakav domaći bend da nam osvjetla obraz. Morat će se, vjerojatno, pomiriti da će im na svirke dolaziti manje ljudi nego za vrijeme prve faze djelovanja, ali to možda i neće predstavljati velik problem, jer uspijevaju li barem dio energičnosti i snage koje ispoljavaju na EP-u pokazati i na pozornici, dobar bi provod morao biti apsolutno garantiran. Za njih same, ako ništa. A to je ionako najbitnije.
[ EP cover ]

EP cover

Da se razumijemo, ima ovo izdanje poneku manu, ali i još više prednosti. Odiše jednim ležernim, pomalo amaterskim pristupom, zvuk je vrlo tanak i čini se kao da je sve snimano odjednom, isprve. Produkcija je svedena na minimum. Ono što je zanimljivo je to da sve navedene informacije ovom EP-u možda čak više pomažu nego odmažu, pošto je na taj način dobio na sirovosti, prljavštini. A to je možda i najbitnija karakteristika njihove glazbe - ta muljevita rudimentarna garažna estetika. Bitan dio u stvaranju dojma o nabrijanim štakorima iz garaže igra vokal Krešimira Fitza. On se ne trudi prikriti da mu engleski (sve su pjesme, naravno, na tom jeziku) nije materinji jezik - izgovor mu je tvrd, prgav, nerafiniran. Pridodamo li tome da više reži i grebe nego što pjeva, dobit ćemo jedan specifičan (dobro, možda i ne toliko) izričaj koji u velikoj mjeri obilježava ovaj uradak. Jedino je šteta što ga se ne razumije uvijek što pjeva pa možda promakne pokoji crnohumorni stih-ubod kakvih ovaj bend ima u izobilju.

Prva je pjesma Psycho Zombie, brza punkabilly rasturačina koja me prilično podsjetila na The Meteors. Odmah se te zombije pošalje gdje im je mjesto (nazad u pakao), tako da se do kraja EP-a više ne bavimo njima, vampirima ni ostalim uobičajenim likovima iz mitologije vezane uz ove žanrove. Slijedi najkraća pjesma na izdanju - Perfect Life, koja najviše vuče na garažni rock šezdesetih, a obilježava ju pulsirajući ritam bubnjeva i upozorenje kako ćemo kad-tad saznati da je sav taj savršeni život kojem težimo u biti samo vreća govana. Ducktape Blues je bizaran garage punk komad, pjesma koja sve više sjeda svakim novim slušanjem - možda i najjača stvar na EP-u. Skladba Shake the Monkey je jedina za vrijeme koje čovjeku fokus može skrenuti s muzike na mrlju na zidu, pošto je dosta repetitivna i ne pretjerano zanimljiva, a i najslabije otpjevana (znate ono kad Bandiću pukne glas?). Za kraj je zato sačuvana poslastica, promukla rokenrol plesna bomba pod nazivom Tear It Up. Tu su već instrumenti do kraja razigrani, pogotovo gitara koja nam daruje solažu u maniri prastarog rokenrola kakav se danas rijetko može čuti.

I eto, prije nego što ste uspjeli upamtiti kako se bend zove, EP je završio. Iskreno se nadam da je ovo samo teaser za neki nadolazeći album, pošto se radi o vrlo uzbudljivom uratku koje nedostatak sviračke virtuoznosti i producentskih zahvata nadoknađuje srcem i mudima. Siguran sam da oni od vas koji se odluče zaletiti se sutra do Močvare na gig neće požaliti. Oni koji to ne urade, neka ne brinu - za bendovima kao što je Mojo Men From Mars još uvijek, čini mi se, vlada veća potražnja nego što je ponuda, tako da ćemo ih slijedećih mjeseci jamačno moći čuti i vidjeti posvuda. Dobro došli nazad, Marsovci. Mojo vam još uvijek radi.

ocjena albuma [1-10]: 8

ujak stanley // 18/04/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Solos

MATTEO LIBERATORE: Solos (2018)

| 23/04/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Nuspojave

GORAN BARE i MAJKE: Nuspojave (2018)

| 20/04/2018 | okhrk |

>> opširnije


cover: Mr Dynamite

CREEP SHOW: Mr Dynamite (2018)

| 27/03/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Bella Insania

THE MARGINS: Bella Insania (2017)

| 22/03/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Un âne gonflable

UN ÂNE GONFLABLE: Un âne gonflable (2018)

| 15/03/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
205052018.gif
> diskografija
cover: Invasion Of Mojo Men From Mars
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*