Četiri (za Wilco) jako duge godine su prošle od "The Whole Love" i onda se prošli tjedan, bez neke posebne najave, pojavio "Star Wars" uz slobodan i besplatan download na službenom site-u benda.
Iako su Wilco redovito nastupali i bili koncertno aktivni, ova poduža diskografska pauza je ipak bili uvjetovana i solo-projektima članova benda, osobito Jeffa Tweedya koji je prošle godine objavio solidan album u suradnji sa svojim sinom Spencerom a i vrlo je tražen i kao producent pa je tako producirao i odlične albume Mavis Staples i Richarda Thompsona.
Album počinje žestokim i kratkim instrumentalom u šepajućem ritmu zvanom "EKG" a slično počinje onda i "More" koja se onda ipak u refrenu ulovi za catchy-wilco-style melodiju. "Random Name Generator" je još nešto žešća i uz "Taste the Ceiling" možda najprije ulazi u uho. Da se omdah razumijemo, na albumu nećete naći nešt nalik na "Impossible Germany", "Jesus ..etc" ili "One Wing" ali zato sve to skupa zvuči dosta eksperimentalnije i sirovije. Wilco su uvijek stvarali "albume" i na tome je i ovdje stavljen naglasak. 11 pjesama sa "Star Warsa" koji, nažalost, traje samo 33 minute, proleti u trenu i već nakon trećeg ili četvrtog slušanja ste uvućeni u svijet Wilca koji se ovoga puta opasno približio "bijelom albumu" Beatlesa, kraut-rocku 70-ih ("You Sattelite'') i Lou Reedu ("The Joke Explained"). Nels Cline je i dalje nevjerojatan i uz Grahama Coxsona i Jonnya Greenwooda čini trojac najinovativnijih i najoriginalnijih gitarista današnjice.
Stoga se da zaključiti da Wilco u svom čikaškom "Loftu" rade i dalje svoju stvar i nisu ni blizu nekoj kreativnoj krizi. Letvicu uspijevaju opet držati vrlo visoko pa "Star Wars" možete slobodno pribaviti i u fizičkom obliku i staviti taj album na svojoj polici odmah uz "Summerteeth" ili "A Ghost is Born".

ocjena albuma [1-10]: 8

le figuar de kranque // 26/07/2015