Čovjek se za života može osloniti i dati uglavnom bezuvjetno povjerenje tolikom broju ljudi,koliko je prstiju na jednoj ruci. U glazbenom smislu, barem prema vlastitu iskustvu, isto vrijedi za bandove i izvođače koje slušamo, pratimo i čine nam živote ljepšima.

Čikaške velemajstore Wilco svrstavam među osobne favorite, što su opetovano potvrdili nedavno izdanim albumom Cousin, sretnim trinaestim dugosvirajućim ostvarenjem. Jeff Tweedy i ekipa producentsku su ulogu dodijelili velškoj genijalki Cate Le Bon,što se u konačnici pokazalo sjajnom odlukom. Žena barata studijskim sadržajima toliko samouvjereno i iz već odličnog banda izvlači čudesnu paletu kako britkih, tako i senzibilnih melodičnih rješenja.



Već od uvodne INFINITE SURPRISE koja nudi wide sound produkciju u maniri Sgt. Pepper'sa sa Tweedyjevim lirskim falsetom, preko TEN DEAD u kojoj klavir i višeslojne gitare međuigrom suvereno poentiraju, pa sve do završne MEANT TO BE - pozitivnog fade outa ovog zaista odličnog albuma - jasno je kako svjedočimo prolaskom trijumfalnim vratima ljepote u glazbi kakvom nas Wilco često zna nagraditi.

Bez slabe točke tijekom 43 minute trajanja albuma(što se podudara sa također sjajnim Wilco The Albumom iz 2009.), ipak bih kao favorite izdvojio A BOWL AND A PUDDING, oslikan čudesnim slapom gitarskih boja, kao i PITTSBURGH koja iz akustične pjesme uranja u odmjerenu i ukusno kontroliranu eklektiku Clinea i Sansonea. Nepravedno bi bilo ne spomenuti pouzdanu ritam sekciju Kotche/Stirratt koja bez iznimke radi sjajan posao, sada dodatno naglašen bogatom produkcijom Cate Le Bon.



Da rezimiram, samozatajni čikaški velikani zasigurno će nas još dugo nagrađivati emocijama nabijenim albumima poput Cousina, a nadam se i skorom povratku u europske koncertne dvorane i klubove.

Nesumnjivo,vidimo se!

Dario B.

ocjena albuma [1-10]: 8

terapija // 08/10/2023