Kćer Sergeova s Jane Birkin, dosad je većim dijelom bila poznata po pjesmi, odnosno po video spotu za pjesmu Lemon Incest koju je snimila s tatom kad je imala 13 godina. Znalci kažu da njih dvoje leže u oblaku dima na krevetu prekrivenom perjem u postkoitalnoj pozi.

Znam neke koji bi bacili "drkicu" na ovakvu scenu. Meni bi saznanje o tome bilo dovoljno da mi zauvijek odvrati pažnju od Charlotte (iako je 1971 bila jako dobra berba!) da nije nekih faktora koji su se upleli u novi album, a koji se nisu mogli zaobići.

Naime, lista onih koji su sudjelovali na albumu je poduža, ukoliko se skoncentriram samo na 2 + eventualno još pkojeg gosta, ovaj album zaslužuje, barem jedno slušanje. Pa krenimo redom. Jarvis Cocker, koji je nakon raspuštanja matičnih PULP, više nego hiperkativan (RELAXED MUSCLE, rad na soundtracku za Harry Potter and the Goblet of Fire s WYRD SISTERS odnosno članovima RADIOHEAD, najava solo albuma i razne kolaboracije), napisao je sve textove, a u dvije se udružio s Neil Hannonom (DIVINE COMEDY). Glazbenu podlogu ovom uratku podario je francuski dvojac imena AIR. Sve je to lijepo isproducirao Nigel Godrich, poznatiji kao producent grupe RADIOHEAD.

Rezultat je više nego slušljiv i dojmljiv. Asocijacije se kreću od (pre)sličnosti u svim segmentima s BLACK BOX RECORDER, pogotovo glasom koji kao da je izašao iz usta Sarah Nixey, preko samih AIR, pa sve do Sergeovih muza Jane Birkin ili Briget Bardot, u francuskoj temi Tel Que Tu Es.

Sneno, mazno, ugodno, toplo i sve je dobro, ako ne zamislim scenu s početka texta!!!

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 25/09/2006