Vinkovački garaža-rock kvartet objavio je svoj novi rad. Ovaj puta (za sada) još uvijek bez izdavača, snimili su u Bunker studiju dvadesetak kompozicija tijekom protekle dvije godine, te ih označili kao dvostruki album. Prvi rad naslovljen kao "Yes To All" snimljen je u 8. mjesecu 2005., te donosi 9 relativno kratkih, brzih i jezgrovitih kompozicija naslonjenih na tradiciju američkog garažnog rocka s laganijim primjesama rhythm'n'bluesa, countrya i punka. Kao i u slučaju albuma "Soul Flame", sve kompozicije su otpjevane na engleskom jeziku i posve djeluju kao da su izašle iz garaža i podruma podno detroitskih čeličana. Posebno valja izdvojiti odlične naslove "Hypno move" sa izuzetnim filovima psihodeličnih gitarskih solaža i sjajan instrumental "Streets" koji zatvara album "Yes To All".

Album "Soul Flame" nakon neizostavnog "Intro" uvoda otvara odlična r'n'r pržiona "SCH girl", te se svojim specifičnim atributima još izdvajaju brojevi "How to dance" (pod primjetnim utjecajima JSBE), produkcijski nekako najčišća "Knucklehead" (koja se na sredini kompozicije konvertira u mono zvuk), te posve jednostavna "Plastic bag", ako ništa drugo, ono zbog kakve-takve čistoće zvuka.

Svirka na oba albuma je poznati nastavak vinkovačke garažne scene (Majke, Satan, Kojoti, Elektrobuda...) i ovim radovima Thee Knuckleheads se sasvim jasno reprezentiraju kao dio te scene koju u nekim drugim krajevima ovih prostora vrlo dobro predstavljaju Hitchock, No Rules, Voodoo Cadillac, Muškat Hamburg...

Jedina zamjerka radovima jest vrlo mutna i nečista snimka, no sve mi se čini da su Iggy (vokal, usna harmonika), Ma Jah (gitara), Cai (bas) i Touni (bubnjevi) namjerno "uprljali" zvuk bez dodatnih filtera kako bi dobili zvuk autentičan gomili sastava s etikete Crypt Records. Posebno je interesantno to što je gotovo 50% materijala pretvoreno u MONO zvuk. Čemu? Pojma nemam, za dodatne informacije obratite se na http://knuckleheads.blog.hr ili www.myspace.com/theeknuckleheads.

horvi // 20/10/2006