Kroz proteklih nešto manje od desetak godina koliko se Aleksander Cepuš potpisivao kao Actooon (u početku Actoon) nanizavši pod tim imenom (i još nekolicinom) najmanje tridesetak albuma, došlo je njegovo vrijeme da samovoljno okonča tu manje-više satiričku karijeru. Istina, bilo je u njoj i ozbiljnih radova, angažiranih i društveno-politički jakih izdanja s kojima je podbadao vodeće državne i lokalne strukture redovito pjevajući na slovenskom ili u nekim slučajevima instrumentalno moćnih pogodaka (a i promašaja), no svi su oni imali jednu evidentnu konstantu - provokativno-osvetnički konfrontacijski protunapad bez kompromisa. Bez dlake na jeziku. Sve ono sa čime je bio nezadovoljan, ogorčen, frustriran i na bilo koji način negativno revoltiran, izbacivao je iz sebe čak i po cjenu vlastitog kredibiliteta inače jakog kantautora, kompozitora i poete koji je potpisao i niz zapaženih hitova za neke druge izvođače.

Na ovoj definitivno posljednjoj, tako barem tvrdi, studijskoj Actooon seansi on se ironično sprda s kurentnim problemima današnjice koji uključuju snobizam, društveno-socijalne i političke aktualnosti, te dakako obavezni malograđanski mentalitet, naivnost i pomanjkanje ljudskosti i razložne samokritičnosti u percipiranju stvarnosti. Kroz 10 pjesama odreda humoristično drsko i osorno, sa svojim poznatim vokalom i interpretacijom vijuga po hrpetini tema prikazujući različite oblike ljudske bahatosti, taštine, prigluposti i onog snobovskog stava punog zavisti na susjede i okolinu koja je, kak'ti uspjela u životu priskrbivši si mercedes skupljajući staro željezo, kupljenu ili fotokopiranu diplomu, o ljudima koji imaju previše cajta da razmišljaju o drugima, o različitim pametnjakovićima, maminim sinekima koji se za ništa nisu trebali starati u životu, a i o društvenom jadu tajkunski prodane i izrabljene dežele čije su nade potopljene u komadiću Jadrana. Glazbeno se obratio na poznate rock i pop sheme (disco "Manuela Hapala", techno "Ona ima dobro dupe", blues "Dol na dnu", boogie "Mene se je treba bat"), ima i povremenih izleta u atonalni stil ("Resničnostni šov o Darji") i otkačeni kraut-rock (presmiješan dijalog "Jebem ti mater krejeno"), a nakon duljeg vremena se karikirano prihvatio i svenarodnog pučkog izričaja polke i valcera ("Majmuni banani", "Mirko Mirko 2015").

Najjači je u vokalnoj interpretaciji i teatralnosti kojom mami na grohotan smijeh. U posljednje vrijeme to mu sve bolje ide, a unatoč pohranjivanju samog opusa Actooona u memoriju, svakako treba očekivati nastavak ovakvog izraza pod nekim drugim imenom, na nekakvim drugim projektima i tko zna kakvim dezenima. Ovo poglavlje se okončava totalnom komedijom kakvu samo on može priuštiti. Bye, bye Actooon. Možda tek nakon izvjesnog vremena dobije na grotesknoj težini koju nije medijski uspio ostvariti, kako kaže 'nemam denarja da bi potkupoval, da bi glasbenim urednikom za pijačo dal' i 'moje knjige treba sežgat, moj literarni opus poscat, moje plošče sežgat, na mojo glasbo se treba posrat'. Sve u stilu.

Naslovi: 1.Majmuni banani, 2.Zvijezda majoneza, 3.Resničnostni šov o Darji, 4.Mirko Mirko 2015, 5.Manuela Hapala, 6.Jebem ti mater krejeno, 7.Ona ima dobro dupe, 8.Mamini sineki, 9.Dol na dnu, 10.Mene se je treba bat

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 01/04/2016