home > mjuzik > Wonderful Wonderful

kontakt | search |

THE KILLERS: Wonderful Wonderful (Island, 2017)

Osobno sam različite rock bendove, među ostalim, oduvijek dijelio na one koji znaju napraviti album kvalitetan od početka do kraja, i one koji za to nemaju potencijala, kvalitete ili koncentracije. Flowersa i društvo oduvijek sam stavljao u drugu skupinu, iako su Hot Fuss (2004.) i Day & Age (2008.) definitivno blizu cjelokupno kvalitetnih projekata. Killerse smo u susjedstvu imali prilike slušati u srpnju ove godine, kada su nastupili na novosadskom Exitu, održavši nastup u sklopu promotivne pred-turneje za album koji je predmet ove recenzije. Iako je većina ljudi prisutnih na koncertu isti dočekala odličnim kritikama i lavinom pohvala, osobno sam u tom periodu njihove live nastupe ostavio po strani i ostao zabrinut najavnim singlom za album, prilično zaboravnom i zbunjenom The Man.

Pjesma koja odiše "naslanjanjem" na bendove poput Queena zbog Flowersove je konstantno rastuće nemogućnosti pisanja dobrih refrena, koju je izbjegao tek pri pisanju novih pjesama za Direct Hits (2013.), ostala prilično neuvjerljiva i bez pravog udarca i utiska. Tomu je definitivno odmogla i raštrkana forma pjesme u kojoj se bezbroj puta mijenjaju svakakvi mini-refreni, bridgeovi i stopovi. Najavni je singl tako djelomično odredio i formu samog albuma kojeg obilježava česti manjak smjera, inspiracije i originalnih ideja. Međutim, ni na trenutak ne treba s uma skidati činjenicu da su u pitanju ipak Killersi. Oni su tijekom svoje karijere, kroz koju su ih konstantno pratili gore navedeni "sindromi", iz onog što bi druge pokopalo u neprimjetni prosjek, uspjeli izvući najbolje i izdati četiri albuma od kojih se ni jedan ne može nazvati lošim. Naime, Flowers posjeduje izniman talent uspješnog inkorporiranja svojih uzora u glazbu Killersa. Ovaj su put synthovi prebačeni s 80's pop-rocka na heartland rock, a New Order i Duran Duran ostali su zamijenjeni Springsteenom (koji se i spominje na pjesmi Out of my mind) i na trenutke U2-om.

Album otvaraju naslovnom, Wonderful Wonderful koja vrlo dobro pogađa balans između učinkovitog introa i punokrvne numere u službi pokretanja albuma, dok je Rut pjesma u kojoj se Flowers pokušava izbjeći standardnu epohalnost benda i suzdržavajući se od manjih soničnih eksplozija kako bi stvorio intimniju atmosferu. Ideja intime zapravo je prožela cijeli album koji, na tragu ali ne i jednako dobro kao bendovi poput Nationala, zvuči jednako dobro na stadionu i u sobi, sa slušalicama na ušima. Album se s Nationalom može usporediti i u smislu ovogodišnjih glazbenih strujanja unutar indie-rock krugova. Ova je godina svojevrsno križanje na kojem su se susreli brojni predstavnici najjačeg razdoblja indie scene i na njemu ostavili osobnije, intimnije i otvorenije albume koji zorno pokazuju znakove starenja takve "elite".

Ipak, dok su National i LCD Soundsystem uglavnom pisali o problemima koje njih ili društvo u globalu muče u ovim trenucima, Flowers se uhvatio radosti djetinjstva i ljubavi prema minulim vremenima. Tako spominje kroz trajanje albuma spominje brojne prominentne likove moderne američke kulture - od Sonya Listona i Boba Marleya (Redemption Song), do vlastite majke koja u odličnoj Run for cover kao Flowersova osobna heroina stoji rame uz rame s navedenim herojima mnogobrojne klinčadije dvadesetog stoljeća. U toj sferi najistaknutiju ulogu ima Mike Tyson čijem je padu i snažnim osjećajima koji je on Flowersu priuštio, posvećena cijela pjesma. Tyson vs Douglas, ujedno i najbolja pjesma na albumu, zorno prikazuje vještinu Killersa da kroz pulsirajuće gitare i klavijature dostave jaku pop-rock pjesmu. S ostatka trackliste valja izdvojiti još odlične Life to Come i gospelom inspiriranu i iznenađujuće odlučnu The Calling, ali i završnu Have all the songs been written?

Tako Killersi zatvaraju album pjesmom u maniri Knopflerove Romeo and Juliet (Making Movies, 1980.), ali i postavljajući pitanje koje se prigodno reflektira na vjerojatno najvažnije pitanje analize njihove glazbe - jesu li sve pjesme već napisane i je li uistinu moguće napraviti nešto u potpunosti originalno, bez da se mora okvalificirati kao pretenciozan šum u magli bezbrojnih vrtnji loopera i udaraca bubnjeva? Odgovor na to pitanje Vam ne možemo dati ni ja, ni Killersi. Ipak, oni ovim albumom i svojim prošlim uracima, slušateljima komuniciraju drugu poruku koja glasi otprilike ovako: ukoliko glazbenik ima smisla i razumijevanja aktivno slušati uzore i od istih učiti, originalnost nije nešto u potpunosti neophodno. Naravno, originalnost je uvijek poželjna budući je upravo ona to što je glazbu oduvijek guralo naprijed. No Killersi su i ovaj put, vještim "oponašanjem" uzora i prisustvom neporecivog songwriting talenta, uspjeli napraviti vrlo dobar album. Ponekad zbunjen, ali ne bez cilja, ponekad previše ulašten ali ne i neiskren, te uglavnom neoriginalan ali ne i bez prave vrijednosti - Wonderful wonderful je, možda, vrhunac njihove diskografije.

ocjena albuma [1-10]: 7

ivan blažinović // 01/12/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*