home > mjuzik > Čudno sjeme

kontakt | search |

LOS KOZMOS: Čudno sjeme (d.i.y., 2019)

Čudni i neočekivani su putevi glazbenika. Dok sam ovome kutinskom bendu koliko-toliko uredno uspio napisati poneku recenziju kad su 2013. počeli pod imenom Los Kozmos (http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=17909, http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=22145, http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=25353 ) i neslužbeno od tada kao d.i.y. snimke plasirali svega 4 izdanja na svojoj bandcamp stranici (a imaju ih ukupno 7), desilo se to da sam najbolji im rad "Diskordija" objavljen u proljeće 2018. mimoišao s recenzijom, a to je sad, moj 'težak grijeh' jer sam baš tada i prestao pisati one kolumne 'demo/ d.i.y. izvođači' u kojima sam obično pisao o 6 izvođača. Zašto sam prestao pisati ovu kolumnu... ah. Puno je razloga, mada je bila jedna od posjećenijih na Terapiji dobrih desetak godina. Jedan od vitalnih uzročnika jest mišljenje stručnog odbora da Horvi poklanja pažnju nekim bezveznjacima i piše, eto, tek toliko da samo piše budući da namjerno preskače sve glavne smjernice indie putešestvija onih osnovnih zamisli Terapije, što je u principu posve točno, ali to se mora i koregirati.

Ne bih vas zamarao s diskusijama unutar Terapije.net u kojima sam često ispao papak zbog '365 recenzija godišnje koje nitko ne čita', kad si hiperaktivan i u naponu snage, to nije dobro, okey. Prikoči. A vrlo slična stvar se desila i ovome bendu koji je imao sjajnih uradaka, dakako nedovoljno primjećenih od strane ponekog terapeutskog reportera s njihovih koncerata kad su izvještavali s 20. Organiziranog kaosa na gradskom bazenu u Kutini (26.V 2018) i još ponekih spomenuvši tek ovlaš 'tamo neki akustičan bend', kojeg, hm, nitko nije slušao ili razumio. Nemaš kaj slušati i razumijeti. Stvar je jasna: Los Kozmos su radili glazbu vrijednu pažnje koju mlađe punk/indie generacije nisu skužile. Kažem, radili su, to jest, točnije, raspali su se, djelomice i zbog neadekvatnog feedbacka publike i ponekog trivijalnog komentara, ali niti to nije osnovna sudbinska poanta benda koji je, između ostalog, nanizao u karijeri barem 10-tak sjajnih, praktički čarobnih, neprimjećenih instrumentala.
[  ]

Marijan Krüger Pavličić (bas) i Nikola Nikolić Nik (gitara), dvojac iz legendarnog kutinskog hardcore-punk benda Panj što se raspao 2011. nakon prve svirke u zagrebačkom KSET-u, kao dvojac-trojac-četverac su nakon razlaza 'stali na loptu' i počeli raditi sasvim drugačiju, session mjuzu, prvo za sebe i vlastito zadovoljstvo, a onda i za prošireniji krug glazbenika kombinirajući jazz-fussion, math-rock, pop, ambijent, world-music i experiment udružujući se s ponekim lokalnim glazbenicima među kojima su bile i fatalne žene što su ovaj bend dovele do neminovnog raspada. Ali ne onako kako bi se obično shvatilo da je netko od članova postave bacio oko i raspoložive testosterone, poput recimo Kid Creole and the Coconuts benda što je nekoć davno bio popularan po pjesmi "Annie, I'm not your daddy" (1982., UK no. 2, USA no.18 dance club songs) kad je August Darnell sve svoje pjevačice držao priležnicama smatrajući da poput Phil Oakeya iz The Human League može imati cijeli svijet. Pa, potrajao je 5-6 godina i danas ima 3-4 velika hita od kojih može da živi jer se svakodnevno vrte na radiju. Ideja Los Kozmos niti otprilike nisu ciljane pop kompozicije i k tome su još instrumentali, ideja je puno veća, samo problem je u realizaciji i dosadašnjem tretmanu: uzmimo, a ja ću biti posve slobodan jer znam sva njihova ranija izdanja - vrsna instrumentalizacija s adekvatnim sadržajem, a takav je bio, na žalost album kojeg nisam recenzirao, prošli "Diskordija" (2018) je sa svojih 16 i pol minuta odisao nevjerojatnom kakvoćom punk-jazz inteligencije kakvu se u Moslavini, Hrvatskoj, pa niti na Balkanu ne može naći. Bio im je najbolji rad sa 7 instrumentala. Brzih, laganijih, jako brzih, otišli su i u hardcore... probili su žanr (uvodna "Povratak zelene Ledi" je ko' bas "Waiting room" Fugazi, ma još bolje odsvirana), ali stvar je u nezgrapno poštelanoj produkciji koju je radio njihov bubnjar Igor Kvrgić postavljanjem bubnja i ritma u neki drugi plan. Ma u svakoj 'plesnoj' glazbi treba bas i bubanj staviti u prvi plan, pogotovo u ovakovoj instrumentalnoj kojom su se bavili. Jednog dana kad će nove generacije slušati "Diskordiju", skužiti će otprve kaj ne funkcionira, a sve drugo je bilo odlično. Elem, ta produkcija me ponajviše omela da pišem o Los Kozmos, e, pa šta sad... bilo, pa prošlo. Nego, ovaj službeno zadnji rad je, pak, drugačije kakvoće: produkcijski vrlo korektno uređen, no svirački i idejno je podosta 'zakazao' spram prethodnika.



Taj ritmički segment je ovdje pošteno popeglan: svi elementi u bubnjarskom setu se fino korespondiraju (vodilice, bas bubanj, doboš, činele, u nekim momentima i izraženiji tomovi, a možda i indijaner) što je ranije bio kamen spoticanja ili ga uopće nije bilo (u vremenu prvih radova s programiranim ritmovima), a čak 2 bas gitare (drugu svira Danijela Kurtz, su-autorica priloženog video spota s Ivanom Solo) daju specifično upečatljiv dojam nadopunjavajućim blueserskim staccatima već od uvodne "Samoljub" s neočekivanim ubrzanjem i prelaskom gotovo u hardcore tempo za koju je napravljen i jako zgodan bajkovito-poučan animirani video kojeg ne bi bilo nimalo loše plasirati i u dječje emisije. Naslovna "Čudno sjeme" također izranja iz laganih lelujavo-melodičnih staccata u kojima se teško od prve može pohvatati što svira Nikova gitara, a što basovi; tema se minimalistički repetira gotovo do polovice kompozicije, a onda slijede kojekakve rošade s uzbudljivim tonalitetima 'nicanja' i 'izrastanja' sjemenki. Malo bolje poznavatelje sličnog senzibiliteta neke sekvence će podsjetiti na mekše pjesme Fugazi s albuma "End Hits" (1998, USA no.138, UK no.47), međutim, onda kada se očekuje neki rapidniji zaplet i epilog pjesma naprasno okončava jer je evidentno da nije postojao potrebiti inspiracijski faktor dorađenosti do maksimuma što je prva šteta. "Labaratorijum" počinje vrlo zgodnim galopirajućim bas 'pletenjem', brzim surf-jazzy potezima gitare, plesnim temperamentom u kome se dinamika izmjenjuje nekoliko puta, ima i eksperimentalnijih uboda, te psihodeličnih Nikovih 'guitar hero' detalja koji itekako obogaćuju infrastrukturu doimajući se najdorađenijom kompozicijom. "Mak" s, naravno, laganim uvodnikom ima pak najbržu gitarsko-basističku efektivnost sa stotinama staccato math-rock tonova na kojima im mogu biti zavidni gitaristi poput primjerice naših Doringa, Franje Glušca (Peach Pit, Brujači) Jure iz Šumskog, pa i zaboravljenih američkih legendi Ian Williamsa i Mike Banfielda (iz prve, one najbolje postave Don Caballero do 2000.) s kojima je stilska podudarnost očita, ali šteta druga-treća jest da ova perfekcija od 3 minute i 26 sekundi opet nema adekvatan zaplet i epilog. A zadnja šteta jest završna laganija "Svilena lađa" koja ponovno ponavlja utabani šablon melodičnim diskurzom, ovaj puta najidiličnijim, pomalo i na pretjerano školski način gotovo po pravilnom notnom pismu u kome ne smije biti odstupanja.

I tu sad ništ' ne bi trebalo biti čudno. Bend je kroz proteklih 6-7 godina intenzivno napredovao od "Nikri projekt" (2013) do "Franceske" (2016) i spomenute "Diskordije" razvivši suptilno sviračko umjeće koje, na njihovu žalost nije bilo osobito primjećeno, ali bendovi i glazbenici idu dalje nadajući se relevantno uspješnim rezultatima: sad ćemo napraviti nešto još bolje. Tako to obično ide. Ali ne u ovom slučaju koji ću vam za kraj ispričati, 100% je istina... Koncem 2019., prije ovog Covid-19, bio sam pozvan na njihovu prvu zagrebačku svirku, mislim u Mojo baru na Trgu burze u Martićevoj ulici, taman tik preko puta Hrvatske narodne banke, ali kako mi je taj 12. mjesec prosinac jedan od stvarno najzauzetijih i najokupiranijih po profesionalnim obavezama redovitih pakiranja božićnih i novogodišnjih poklona, nisam uspio stići na svirku, a naravno, znao sam da nitko od mojih kolega s Terapije to neće napraviti jer šta im znači Los Kozmos. Pa nisu neki zakašnjeli Jonathan hipsteri na rane Editors, nisu niti punk, nego sviraju nekakve dosadne 'akustične' instrumentale samo da prođe vrijeme. Eh, brus... Da, tu je moj generalni zajeb' što nisam uspio otići na tu svirku, a baš me zanimalo kako je to zvučalo. Samo drugi dan mi kaže jedan od aktera kojeg vrlo dobro poznajem 'nema više, raspali smo se'. AAAAA? Nakon svirke u malom 'wine, rakija & co.' klubiću? Dugo vremena mi nije htio skoro pa ništa pričati, čak mi nije niti ovaj materijal htio, što zaboravom ili nevažnošću donesti mjesecima nakon toga sve dok mi se jednom nije otvorio: znaš koji je problem? Naša basistica, ona je bila problem: na probama smo je ganjali da odsvira nešto više osim šablona, sve ono što se čuje na snimku "Čudno sjeme" nije dovoljno onako kako smo mi kao bend to htjeli, tu ima puno rupa koje je ona trebala nadograditi, zato smo je i imali, stalno je bila školski usaglašena, htjeli smo da uz durove i molove napravi svoju kreativnost jer smo postava s dvije bas gitare, takav smo bend i očekivali smo od mlađe glazbenice koja je uz to i umjetnica (kiparstvo, slikarstvo, design) jedan prirodan doprinos mjuzi koju stvaramo. Kad smo svirali u tom Mojo baru, i bolje da nisi došao... Ona ništa od onoga što smo uvježbavali na probama nije svirala! Odjedamput su iskočili oni tonovi koje smo joj mnogo prije toga preporučivali, a tako ne možeš funkcionirati kao bend koji ima stalne probe i uvježbava materijal. Okrenula nam je svirku naopačke da smo se zabezeknuli: odakle joj sad odjednom to što nikad nije htjela svirati....? Nije da smo neki neuki telci koji ne mogu pohvatati, brzo smo se snašli, ali smo nakon svirke odlučili prekinuti daljni rad'. Eh, vidiš, šteta kaj ja Horvi nisam bio na tom koncertu. Možda je bio odličan i neobičan. Mogu samo nekaj misliti da uopće nije bio loš jer na Los Kozmos i treba lucidnosti; njihova glazba ionako nisu precizirani surf The Shadows ili The Bambi Molesters, ali bome niti math-rock/ jazz-fusion, niti Leb i Sol (ajde, može ponekad podsjetiti), niti post-rock... Los Kozmos imaju posebnu crtu muzikalnosti od prvog do ovog zadnjeg rada da su apsolutno neovisni od kurentnih trendova i prave svoju unikatnu glazbu bez naglašenih rock riffova, punk gabarita, imaju crtu jako naprednog sviračkog benda, a i ideološkog koji uz svoju, nazovimo 'prividnu mirnoću' pokazuje unutarnje divljaštvo umjetnika koje nikad nije smireno.

Elem, za sada, to bi bilo to od njih. Nepunih 7 godina rada i isto toliko zbirnih snimaka. Odlaze u prošlost s finim izdanjima koja će se otkrivati...

Naslovi: 1.Samoljub, 2.Čudno sjeme, 3.Labaratorijum, 4.Mak, 5.Svilena lađa

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/08/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*