Supergrupa koju je 2020. pokrenuo Voi Cox (Vojan Koceić) bivši gitarist Đubriva i Koziaka, zajedno s drugim, ritam gitaristom Nikolom Bartulićem - Lugerom (osim u Koziaku svirao je i u kratkotrajnom demo bendu Benighted) okupio je, pomisliti će te neku domaću metal armadu i napravio klasično režiran balkanski heavy album, ali ne. Ovdje je internacionalna ekipa da ti stane dah i sad bi bilo bespredmetno predugačko navoditi gdje su četiri preostala glazbenika svirala, ali ako se spomene da je basist Steve Di Giorgio uz 50-ak imena bio u Testamentu, Obituary i Death, bubnjar Krimh pratio Devin Townsenda, Septicflesh i Behemoth, klavijaturist John Lönnmyr u The Night Flight Orchestra, a pjevač Björn Speed Strid u Hesperi i Soilwork, biti će dovoljno za početak jer je gotovo svatko od njih imao angažman s još najmanje nekoliko pet-šest-sedam-deset izvođača. Satkana je snažna sprega melodičnog deatha i groovea često protkanog višeglasjima i ugodnim linijama prozračnih klavijatura s ponešto progressive konotacija i, hvala Bogu, u velikom luku je zaobiđena ona standardna sweet shema kakvu imaju naši komercijalni metalci da im pjesme obavezno moraju imati mainstreamovski primamljiv šlih, a za sve je to zaslužan moćan Stridov vokal s doduše, ponekad i mekanijim dionicama. Da se nadovežem, samo jedna pjesma je blago zašla u sličan teritorij - "Reflection wall" s eurovizijskim natruhama, ali 4 i pol minute u kontekstu ostalog materijala dođe tek samo kao predah.



Projekt se oglasio u vrelo ljeto kolovoza 2020. prvim singlom "Puzzle heart", a onda u naredna dva mjeseca rujna i listopada s po još dva - "Controlled" i "Down that line" koji su upravo tako i poredani da tvore uvodni dio albuma. Tu odmah iskaču opaki tempovi s kratko rezanim gitarskim rafalima i spomenutim višeglasjima pozitivističkim lirskim raspoloženjem o životnim preokupacijama ispreplitanjem unutarnjih tegoba, strahova i paranoja da nedaćama treba stati na rep, prestati se ponašati kao marioneta izgubljena u labirintu iluzija, promijeniti vlastiti univerzum, ali nikad ne zaboraviti tko si i što si. Tehničke korespodencije su osvježavajuće: gitare u prvom planu s vijugavim intervencijama na urnebesne ritmičke galope ispresijecane ekstremnijim, a i lakšim granulama bacaju svoje bombastične čari zajedno s tim levitirajućim višeglasijima. Ako pažljivije promotrite priložene spotove, Di Giorgio barata fretless Rickenbacker basom; svaki pravi znalac odmah će shvatiti kinetiku i izvrsnost kakvoće.



"In the depths of destruction" je u prvih minutu fino uštelana kombinacija početne akustike insinuirajući na baladu, međutim dinamika podizanja tenzija s primjetljivim prog aranžmanom ubacuje u četvrtu brzinu krivudajući progresijama iz stavka u stavak razmeđenih breakovima i iznenadnim izletima u virtuozne detalje ne ispadajući iz ritmičkih sekvenci. Naslovna "Negative" od prve udara u glavu zakucavajući headbanging s razjarenim vokalom održavajući melodične sprege rešetajući galope s 'up&down' amplitudama. Još jedan od ranijih singlova "Slave" (realiziran u proljeće 2021) šiba melodiju klavijatura s gitarskim tkanjem nakratko ušetavši u umjereni takt revitalizirajući klasičan heavy/hard-rock 80-ih, a u njemu se pojavljuje i ex-Soilwork gitarist Pete Wichers, najdulja "Lost circle" (skoro 5 minuta) izranja iz simfoničnog ambijenta poziv na galopirajući groove zavidnim dramatizacijama u kojima se naprosto teško odlučiti u prvi mah koja pjesma je bolja jer svaka ima osim tih fantastičnih višeglasja obilje intrigantnih zahvata što odudaraju jedan od drugih.



Zadnji dio albuma je friški, peti singl "Your dark desires" realiziran mjesec dana prije albuma u kome se nastavlja ta čudesna fuzija melodija s galopima i opakim death izbojcima, a posljednja "Clutching at rays of the light" suprotno nekim možebitnim hipotezama da bi kao u konceptu domaćih teškaša trebala biti balada ima tek samo jedan bliski segment: tromija je i himnično akcentirana, no nikako nije sentiš ili stiskavac. Jednostavno Krimh i Voi Cox ne dozvole korak u letargiju premda je melodija uistinu za upaljače i skandiranja, a bome i radio-friendly difuziju sa završnim sintetičkim orkestracijama na koje se pali mainstream auditorij podsjetivši na Bijelo Dugme "Sve će to mila moja prekriti snjegovi, ruzmarin i šaš".

Treba nadodati da su za neke specijalne solaže još ugošćeni Bobby Koelble (Death), Mathias IA Eklundh (Freak Kitchen) i Ron Thal (Guns'n'Roses, Sons Of Apollo), a onda van svake sumnje da ideja Voi Coxa niti u primislima nije bila napraviti album po hrvatskom i ex-Yu dekoru s poznatim klišejima, te parangalu mačoidnih i baladičnih udica. Ovo je album vanserijske kakvoće i sadržaja spreman za osvajanje svjetskog tržišta podjednako pucajući na death, grooove, thrash, progressive, a i klasičnu heavy publiku. Svatko može pronaći gotovo u svakoj pjesmi idealne (trans)žanrovske medikamente jer ovdje naprosto ništa ne manjka i s ničime nije previše začinjeno.

Naslovi: 1.Puzzle heart, 2.Controlled, 3.Down that line, 4.In the depths of destruction, 5.Negative, 6.Slave, 7.Lost circle, 8.Reflection wall, 9.Your dark desires, 10.Clutching at rays of the light

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 14/08/2021