Poppy definitivno nije neka blajhana glupača kao što se moglo pomisliti na ranijim radovima. Sada je brineta proizašla iz probitnog androida za kojeg se smatralo da je virtualni trik. Ipak, ona je biće od krvi i mesa što zbunjuje neusklađenostima dovodeći do te mjere i pitanja zašto ovako nešto postoji, ima li ovo smisla, čemu je svrha i što je poanta? Mišljenja sam da je to momentalno njena najveća snaga jer ne prati konvencije, trendove i hypove nego ih sama stvara kroz zbunjenost, neizvjesnost, lirske kontradikcije, čudne i nejasne zaključke koji naoko djeluju kao da nemaju nikakvog smisla. Ovaj puta se ostavila pop-metala koji je, uzgred rečeno, napravio popriličnu konfuziju na sceni prošlim, do sada najuspješnijim albumom "I Disagree" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29847 (2020, USA no.130, UK no.37), a gledajući s te točke, koliko god se činilo da puca na komercijalnu uspješnost, ona ipak nije šarlatanka koju bi samo tako olako prihvatila prosječna tinejdžerska publika na račun bizarno-mističnog imagea glumatajućeg kompjuterskog nevinašca sa slatkim glasićem. Ne, tu postoji nešto mnogo dublje.



Njena poanta ovog albuma je nejasna globalizacija danjašnjeg društva kroz devijantno sročene pjesme uronjene, ovaj puta u alternativni rock na pragovima post-grungea, punka i shoegaze/ dream-popa s iskrivljenim gitarskim riffovima i umjerenim do srednje-brzim tempovima. Još valja napomenuti da je natruhe tematske problematičnosti društvenih svjetonatzora najavila singlom "All the things she said" (realiziran sredinom 2020), obradom ruskih LGBT zvijezda t.A.T.u. koji se ne nalazi na ovome albumu, a očekivano je prošao najbolje do sada s 4 i pol milijuna pregleda na youtube za razliku od svih prethodnih pedesetak spotova što su imali po 200-300 tisuća pregleda.



Album ima dosljednu priču, dakako čudnovatu i zbunjeno nejasnu u razigranom osjećaju da se ona jako dobro zajebava s kojekakvim iskustvima na račun društvenih normativa. Uvodni naslovnik "Flux" je upravo to opsežno iskustvo jezovitosti konzervativnih načela kakva su primjerice rockeri u 50-im i 60-im sa slatkasto-ljubavnim tekstovima devastirali i nagrđivali u pogledu otvorenih seksualnih sloboda. Mahnite gitare, prigušeni vokal, refreni za izazivanje ovisnosti i strasno eksplozivno, orgazmičko finale. Naredni komad "Lessen the damage" bijesnim punkerskim šlihom zalazi u onaj dio 90-ih kada se pod alternativu trpalo sve i svašta, a ovom prilikom se šegači s time impregnirajući jeftinu zajebanciju putem apsolutne posvećenosti estetici, odnosno, mijenja identitet poput Bowiea što je gotovo svim tzv. alternativcima iz visoke branže manjkalo u tim stvarnim 90-im.



Dinamična priroda prvih nekoliko pjesama sugerira na uznemirujuće bockave teme pogodne za psihološka istraživanja današnjih ljudskih odnosa i ponašanja detaljizirajući opskurne granice do kojih je došlo kroz dvosmislene, pa i višesmislene leksičko-jezične, te lingvističke manipulacije, ne samo u živahnom drugom singlu "So mean", već i kasnije, ajde, preskočiti ću dobar dio pjesama došetavši do predzadnje "As strange as it seams" zaronivši i u shoegaze na obostrano zadovoljstvo fanova MBV. Tu je prikazan uvredljivo neuravnotežen odnos jezičnom pompom na granici infantilnosti, kretenizma i mentalne egocentrične zaostalosti 'ne obraćaš pažnju na mene/ (hvala meni što) ne obraćam pažnju na sebe' dopuštajući slušatelju da tumači ovu nejasnu papazjanu propitivanja, a "Bloom" opet ide u maniju dominantnosti u zastrašivanju partnera jezivim lomovima najavljujući prirodan evolucijski slijed da nakon profinjenosti, gentlemenstva i ugođenih manira dolazi epoha obostranih nesklada i degutantnih nerazumijevanja. "Her" je pak prijekor njenom nekadašnjem suradniku Titanic Sinclairu s kojim se razišla taman nakon realizacije prošlog albuma optuživši ga za kreativne manipulacije, "On the level" se proglašava njenom prvom ljubavnom pjesmom sa čudnovatim thrash odlomcima (nedavno se zaručila s vampirskim šok reperom Ghostemaneom), a najljepša, posljednja "Never find my place" pročišćava kompletan lirski sadržaj otkrivajući nimalo bezazlen autobiografski aspekt tjeranja diskusije između zastarjelog i današnjeg sustava vrednovanja. Nikako ne treba podcijeniti ovaj album. Sakriva mnogo toga intrigantnog ispod saharinske analogno-organske površine s vrlo malo elektronike uvlačenjem u duboke kompromise ljudske gluposti veselim, zvrckastim, pa i naoko šašavim laprdanjem zvijezde u usponu koja se neprestano krije iza vješto izgrađene maske što neodoljivo asocira na spomenutog Bowiea. Ovo nimalo nije blesavo kao što djeluje na prvi pogled. Ima smisla.

Naslovi: 1.Flux, 2.Lessen the damage, 3.So mean, 4.On the level, 5.Hysteria, 6.Her, 7.Bloom, 8.As strange as it seems, 9.Never find my place

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/11/2021