home > mjuzik > Monuments

kontakt | search |

MODERN RITES: Monuments (Debemur Morti, 2021)

Kada bih nekad čuo termin industrial black metal odmah bih pomislio na Samael, Kovenant ili slične. Danas kada čujem taj termin pomislim na Mysticum ili DHG. Preda mnom se sada nalazi prvi album benda Modern Rites. Doduše niti zvuči kao Samael, niti kao Mysticum. Ne znam odakle uopće ta odrednica u najavi jer ovo sigurno nije industrial black, no eto. Prije bi bilo da utilizira neke elemente post rocka. Pa krenimo redom.
[  ]

Nakon intra od oko minute kreće 'Vigilance Eternal' koja nakon super atmosferičnog uvoda prelazi u neku klišeiziranu black'n'roll varijantu što bih prije asocirao sa bendovima ala Khold, ili od drugih žanrova sa Blood Duster. Srećom taj debilni đir ne dominira overall dojmom jer izražajni melodični black metal dijelovi kompenziraju ono što bi inače bio jako loš dojam. Da nije tog rockerskog upliva stvar bi bila perfektna, pogotovo na kraju kada nakon odličnog pasaža opet zaseru i završavaju pjesmu kao da je loš Khold.



'Black Wolf' ne počinje impresivno, ali kada se uključe svi instrumenti stvar postaje epopeja zvuka i mračne atmosfere. Problem koji imam je isti, ti nekakvi kvazi rock uplivi kojima ovdje nije mjesto, ili su barem mogli biti malo kompresirani da budu na nivou sa ostatkom pjesme. Inače čist solidna stvar uz izražajan kraj.

'Unburdened' počinje malo bolje, i nadam se da su izbacili rock'n'roll iz sebe pa da možemo uživati u dobrom melodičnom blacku. Stvar poprima dosta post-rock utjecaja u atmosferi i mogu reći da taj dio odrađuju super. Album definitivno ne pretendira na nekakve zle, demonske i slične brije. Melodično, atmosferično, i sa dovoljno čestim izmjenama da ne bude dosadno.

'Self Synthesis' počinje distorziranom synth gmljavinom, dok se nastavlja furioznim blackom, nije baš uvjerljivo jer bend ipak njeguje melodični stil, i nakon tog baražnog blasta na početku pjesma ipak dolazi na svoje sa melodičnim dijelovima koji im zaista jako dobro idu. Blastovi bi ovdje komotno mogli biti izbačeni i umjesto njih spori ritmovi praćeni lead gitarama što bi definitivno pridonijelo atmosferi albuma, a i overall ocjeni. Ne želim biti strog, ipak je ovo prvi album, ali očekujem puno više na sljedećem.

'Nothing left to give' je više nešto kao groovy thrash black stvar, i možda najviše odgovara tako loše pripisanom terminu 'industrial black'. I ovdje ima tih osebujnih i izražajnih dijelova, i opet ti neki thrash dijelovi strše kao nož iz Euronymousove glave na ono što bi inače bio odličan melodic black metal. Militantna 'Machine Paradox' zatvara album i čisto je dobra industrial black stvar.

Moglo je puno bolje, no kako je prvi album nisam nezadovoljan. Melodični black pasaži su odlični, a dojam najviše kvare ti nekakvi rokenrol ili thrash dijelovi koji baš ne pašu u ovaj stil.

ocjena albuma [1-10]: 7

marko šiljeg // 16/11/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: An Evening With Imperial Triumphant (Live at Slipper Room)

IMPERIAL TRIUMPHANT: An Evening With Imperial Triumphant (Live at Slipper Room) (2021)

| 30/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Konstantina, bem ti jadne majke

MATEJ KRAJNC: Konstantina, bem ti jadne majke (2021)

| 29/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Kpивжа

PHAGE: Kpивжа (2021)

| 28/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Tiny Evolution Of 'Noise' Assembly (..And The View Throughout The Angles..), EP

DINO OGUIĆ: Tiny Evolution Of 'Noise' Assembly (..And The View Throughout The Angles..), EP (2021)

| 27/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Turning To Crime

DEEP PURPLE: Turning To Crime (2021)

| 26/11/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*