O Adele se mnogo toga u zadnjih 10 godina saznalo više preko žutog tiska koji niti najmanje nije fermao njenu iznimnu lirsku, vokalnu i glazbenu talenitaranost, nego li preko glazbenih, stručnih medija. Konformistički šminkeri su joj na račun ogromne popularnosti predbacivali da je debela, a kritika da je prebrzo odrasla i prošli album "25" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=22992 napravila kao pedesetogodišnjakinja. Udala se, pa razvela, tvrde žutaci zato jer je bila predebela i neseksipilna, ma nemojte mi reći. I pričati o mjerama ženske ljepote s 20 i više kila viška. To je tema za manekenske obligacije anoreksičara i junkoza kojima ovaj svijet obiluje. U međuvremenu je upravo zbog toga smršavila najmanje 20 kila i sad izgleda kao lijepa 20-togodišnjakinja, onakva kakva čak nije bila niti na prvome, najboljem albumu "19" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=4138 kojeg je napravila uglavnom s akustičnom gitarom, a na ovome, namjerno nazvanome "30", premda ima 33 govori o sukobu generacija današnjih teenagera i roditeljstva u znatno razblaženom, vrlo skuliranom stavu koji će joj donijeti još poneki milijun u razvoju njene velike karijere.



Ovo nikako nije onako ogroman hit album kao što je bio "21" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=10311. Nema enormno potencijalne radio uspješnice mada redovito cilja na njih s punom dozom emocija neprekidno se vraćajući na senzibilnost mladosti; jest, ovdje je ponovno prisutan veliki dio glazbene i producentske ekipe koja zna posao, ali najvitalniji dio je njen, vokalni i lirski u općenitim baladama za najširi puk po čitavom svijetu pretvorivši se u sasvim očekivane kombinacije bijelog i crnog soula s tek sasvim malo plesne glazbe u dvije-tri pjesme. Ne, ako očekujete one bombe poput "Rolling in the deep" ili "Rumor has it", nema ih.



Pjesme, njih čak 15 u trajanju od 70 minuta ciljane su za publiku Frank Sinatre, Tony Bennetta i Marvin Gayea (izuzetno iskrena "My little love") sa srceparajućim emocijama većim i od svih onih pronicljivo izabranih stihova Elton Johna, raznježenog Bruce Springsteena, naravno, nezaobilazne Amy Winehouse koja se tu i tamo provlači kao duh Adeline slobode nesretnog prijateljstva, pa Stingove nonšalantnosti, ali ove sve pjesme koliko god da imale u budućnosti ogroman komercijalni uspjeh samo na račun Adelinog najvećeg aduta - sa sigurnošću mogu konstatirati, vješto izgrađene glume, pa makar koristila i neke uobičajene r'n'b refleksije u "All night parking" s Erroll Garnerom na jazzy klaviru, zatim "Cry your heart out" s reggae vokoder elementima, simpatične soul definicije laganog dancehall/hip-hop/ reggae odjeka "Oh my God" i natruhe plesnog soul-funka "Can I get it" u kome koristi i svoju popularnu akustaru tamburu, te fućkanje.

Mogu stranjski i domaći portali pisati da je ovo najbolji album Adele zato jer je kurentan. Za mene nije. Prvi joj je bio najbolji. Sjećam se kad je počela. Sjedio sam na zagrebačkoj Folki, u veljači 2008. pored svojeg prastarog PC-ija, Peđa (tada urednik Terapije) mi je donio brdo cd-ova 'Horvi, ovo nam je došlo za recenziju, pa piši, kako osjećaš', a kad sam zavrtio taj njen prvi album, najsvijetlije sunce je zasjalo naš mali stančić od 32 kvadrata, mene i moje tadašnje supruge. Stalno smo vrtjeli taj prvi album, a "Chasing pavement" nam je bila himna. kasnije sam i nekim rock bendovima pokušavao prenijeti njenu poruku, ali nije išlo, nisu shvaćali o čemu se radi jer niti Bowie u kontekstu hardcore, noise i metal bendova ne prolazi osobito dobro.

Adele kroz svoju letargičnu glazbu prevlači ogromnu poetiku koja može i sasvim sigurno zdrma i punkera i hardcoreaša i metalca, svakog svjesnog, a da nije striktni mrzitelj pop glazbe, međutim ovdje više nema niti jedne jake poruke kao što je imala ranije, ali zato ima nekoliko odličnih pjesama poput klavirskog gospela "I drink wine" s kojom bi se mogao poistovjetiti, poneko iskreno priznanje koje nikad ne bi očekivali od tako popularne zvijezde (balada "Woman like me" sa staccatima akustare) i još tu i tamo zgodnu klavirsku melankoliju, međutim itekako se osjeća da je ona nekadašnja iskrenost postala rutina oblikovanja stihova s tim njenim perfektnim vokalom. Kakav god tekst da napiše, sve joj dobro stoji, ali to je ipak u suštini samo privid, odnosno profesionalni manir.

Naslovi: 1.Strangers by nature, 2.Easy on me, 3.My little love, 4.Cry your heart out, 5.Oh my God, 6.Can I get it, 7.I drink wine, 8.All night parking (with Erroll Garner), 9.Woman like me, 10.Hold on, 11.To be loved, 12.Love is a game, 13.Wild wild weat, 14.Can' be together, 15.Easy on me (with Chris Stapleton)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/11/2021