home > mjuzik > Something Broken, Something Beautiful

kontakt | search |

RADIOACTIVE BOY SCOUT: Something Broken, Something Beautiful (Basic & Rough, 2022)

Prvo sam pomislio da je ovo neka frakcija benda Radio Aktiv, onako čisto kad vidjeh ime, te očekivao neki reggae, ska, punk, rock, pop. Počne prva stvar, ujedno i singl "Castaway" sa zašpilanim gitarskim distorzijama i disonantno odvaljenim kaubojskim vokalom ko' da je drugovao s Dwight Yoakamom na nekom urbanom ranču Kentuckyja cugajući vatrenu vodu, kadeći tobacco i žvačući suhu govedinu. Hm, čudno, baš se ne sjećam da je bend tako zvučao, ono drugačije, pa valjda je to solo izlet nekog iz benda. No, nije.
[  ]

Ovo je solo rad Nikše Lovrinića, gitariste i vokaliste Slow Motion Suicide, benda o kome već jako dugo nema nikakvih novina. Objavili su istoimeni debi album još ujesen 2016., godinu kasnije nastupili na 12. InMusic Festu (gledao sam ih u trula višnja odijelima), neko vrijeme svirali i onda utihnuli. Nikša je potom levitirao između Zagreba i Londona pokrenuvši ovaj vlastiti projekt, prilično nezamijećeno koncem prve pandemijske 2020. godine realizirao EP "Perfect Pitch For The Lonely", a onda se bacio na stvaranje ovog kompletnog albuma u kome su mu partneri bubnjar Pavle Gulić (Pipsi, Lika Kolorado, Malady Lane, delapse), gitarist Marko Kostić i basist Naranča kojeg nije potrebno posebno predstavljati čak niti pravim imenom jer je radio s brojnim izvođačima unazad dvadesetak godina i imao sijaset bendova od Death Disco preko Hemendex do ESC Life.

Produkt je vrsne kakvoće s ovakvim muzikantima koji znaju zanat, to jest, nije onaj stereotipni kantautorski s trubadurom na gitari što tu i tamo ima pripomoć sa strane kada mu se pričini da nekim suhoparnim legatima valja dodati poneki instrument za popunu infrastrukture. Bendovski aranžiran, album donosi prije svega čvrstu i kompaktnu svirku retrospekcije široke lepeze rocka od 70-ih naovamo izbjegavajući ne samo klasičan AOR i mainstream, nego i čitav niz prohujalih trendova i njihovih podvrsta, mahom agresivnih. Figurativno rečeno, ima tu stanovite kaubojade koja ulazi u post-rock, mekši post-grunge koketirajući s pub rock, college rock i britpop elementima, a sve zavijeno u kontemplaciju indie-rocka, elem, kombinacija je takoreći od The Eagles sve do Foo Fighters i amerikaniziranog U2 zvuka kojeg su plasirali na ultimativnom "The Joshua Tree", a sve skupa tu ima brojnih utjecaja i finesa da svaka pjesma podsjeća na mnogo toga što se odavno čulo i danas predstavlja postmodernistički sklop baladičnog raspoloženja koje preferira određenu originalnost vlastitog zvukopisa.



Taj spomenuti uvodni singl nošen je najsnažnijim potencijalom, slobodno ću primijetiti s U2 zvukom u prpošnije razvaljenoj gitarijadi stadionske himne što se primamljivo giba nazalnim vokalnim arijama, tipično kaubojskih, a to je Nikšina prepoznatljiva konstitucija koja je unikatno uočljiva među stotinama pjevača. Plesna, takoreći dance-rock stvarčina "Razorblade" još više vuće na U2 i njihove brojne imitatore, svjesne ili ne, ali to nije nikakav 'palac dolje' jer ima specifičnu farbu poletnosti, dok je naplavljena frustracijama "Train" uronjena u mekši post-grunge. Striktno baladičan faktor ipak je najviše zastupljen: "Postcards from my nightmare" otkriva još jedan segment - piano sekvence što se tu i tamo provlače staccatima uz 'gain gitare, pa "Brother" koja izranja upravo iz prozračnih piano tonova u pop ljepoticu s armagedonskim akcentom ovog 'apocalyptic & insane' svijeta. "Fortress made of ice" nekako previše nalikuje šprancama Oasis (ustvari The Beatles manira), čak su dodani i sintetički gudači u dočaravanju depresivne pandemijske mučnine 'these machines keep my lungs alive/... it's a cold device', a ima i čistih akustara poput letargične bittersweet "Queen" za sentimentalku u parku s društvom i flašom whiskeya raspredajući o neispunjenim emotivnim čemerima. Mada nije u laganom, već umjerenom, ubrzanijem tempu, "Make believe" nastavlja vrlo sličnu tužbalicu o 'relentless my majesty/... dance for me, softly and sickly', a onda naposljetku dođe i iščekivani romantični finiš "Orgasm wishes" da nije baš sve tako poludepresivno i disfunkcionalno jer je glavni junak čudnovati boem "Vagabond", kako kaže, 'klaun sretnog lica cirkuske nakaze'.

Intimističke konceptualnosti, ovih 40-tak minuta prikazuje nekoliko karaktera romantičnog zanesenjaka, tihog buntovnika revoltiranog patetikom i emotivnim neskladima progovarajući poetskim začkoljicama otvarajući sitne iskričavosti slikovitih alegorija i metafora. Da je striktan kantautorski, kako sam spomenuo, trubadurski rad za solo gitaru, bio bi prejednostavan i monoton jer takvih emotivnih, melankoličnih lamentacija u rocku, osobito onih s prefiksom folk i country (ajde i americana) ima na vagone. Prateća sekcija je dala veliki doprinos poboljšanju osnovnih performansa, valja spomenuti da je na pratećim vokalima gostovalo 5 dama među kojima je i Dunja Ercegović, istina, tek malo uočljiva, a kako će vrijeme pokazati, otkrivati će se pravi aduti ciljani za komercijalnu potrošnju. Vjerojatno i njena suradnja.

Naslovi: 1.Castaway, 2.Postcards from my nightmare, 3.Razorblade, 4.Brother, 5.Fortress made of ice, 6.Train, 7.Queen, 8.Make believe, 9.Orgasm wishes, 10.Vagabond

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/03/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Hrčkov krug

MEL CAMINO: Hrčkov krug (2022)

| 08/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Oberon, EP

FUCKED UP: Oberon, EP (2022)

| 07/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Cold + Disloyal

AM NOT: Cold + Disloyal (2022)

| 06/12/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Zagreb - Berlin

CHUI: Zagreb - Berlin (2022)

| 06/12/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Contrition

THE FUGLY CHUDS: Contrition (2021)

| 05/12/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*