Nazvan po prvom demo materijalu iz 2014., ovaj treći službeni album avangardnog švicarskog dvojca nastavlja čudnovate žanrovske egzibicije spajajući nespojivo. Jer, kako pojasniti njihovu smjesu black metala s country, blues, soul ili gospel dionicama? Dakako ovdje su uporabili i electro-industrial u uvodnoj "Zeal & Ardor/ Run", a potom prešli u spomenuti gospel u temi "Death to the holy" nikako ne ispuštajući bazični black iz rakursa. Prošaran s niskom kojekakvih žanrova, uključujući i povremene indie-rock fragmente, te naravno vokalne metamorfoze alfe i omege Emmanuel Gagneuxa koji se iz grčevito opakog mračnjaka pretvara u, barem mačoidnog Eddie Weddera nabijenog testosteronima, album neprestano skače amplitudama neočekivanosti. A to je u principu njegova zaštitina karakteristika ovakvog spajanja bijele brutalne i crnačke senzibilne glazbe s novim aspektom analize afro-američke kulture koju ovdje pojašnjava hipotezom što bi bilo da su se američki robovi umjesto Bogu okrenuli Sotoni.



Vječito uznemirujući tijek ovih 45 minuta s agresivnim skokovima, psihičkim boleštinama, neurozama snova, mentalnih poremećaja i općenitim zbunjujućim floskulama, mnogo toga je kanalizirano kontraverzama kroz čak 14 pjesama od kojih je gotovo polovica realizirana na singlovima. Teško je otprve ukapirati genijalnost pomračenog uma, uostalom "Götterdämmerung", dakako po Wagnerovom čuvenom remek-djelu možda jeste najjednostavnija pjesma u tom opusu, ali uz pjevanje uglavnom na njemačkom jeziku šajba bez ukrasa i bez trikova kao što ih većina njih ima s mnogo elektronskih pomagala, a tu valja spomenuti i dvije, naoko čudno nazvane - "J-M-B" i "A-H-I-L" na samom kraju. Prva je kratica 'jazz-metal-blues', a druga atmosferski mračan beznadan sivi kišni dan ispričan synthom kada ti oca zakolje čopor vukova.



Tako ovdje stilovi i žanrovi koji se ne očekuju da idu ruku pod ruku vrlo dovitljivo kreiraju suvremenu komunikaciju undergrounda savitljivim i fleksibilnim strategijama nalik na trampolin gdje nakon svakog skoka slijedi neka nova, drugačija figura zahtjevajući od slušatelja neprekidne repeticije u usvajanju priloženog gradiva što će reči da album ima mnogo dovitljivih zamki i nepredvidljivih akcija komplementarno objedinjujući taj neprikosnoveno unikatan izraz koji još nije dosegao klimaks jer se osjeća da Zeal & Ardor imaju još toga na tapeti da razviju. Ili bi barem trebali.

Naslovi: 1.Zeal & Ardor, 2.Run, 3.Death to the holy, 4.Emersion, 5.Golden liar, 6.Erase, 7.Bow, 8.Feed the machine, 9.I caught you, 10.Church burns, 11.Götterdämmerung, 12.Hold your head low, 13.J-M-B, 14.A-H-I-L

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/05/2022