home > mjuzik > Onslaught to Seraphim

kontakt | search |

TRIUMVIR FOUL: Onslaught to Seraphim (Invictus productions, 2022)

Učestalo mi je teško pronaći prave riječi za opisati death metal albume. Dosta puta propustim neka izdanja jer šta da pišem? Death metal, standardni, sirovi ili disonantni. Žanr je dosta monolitan u svom izričaju i ne pruža neku veliku raznovrsnost. Osobno preferiram formativni period žanra i najviše volim demo kazete prije 1992., kada je morrisoundov stil produkcije zahvatio cijelu scenu te su svi počeli zvučati kao da su na isti kalup. A onda se tamo dvije i desetih počelo vraćati ishodištima žanra, odbacivati sterilno čistu produkciju te je death metal nakon godina stagnacije napokon opet postao ekstremna glazba. Bendovi poput Cruciamentuma, Stench of Decay, Dead Congregation, Mortuous, Funebrarum, ili neki manje poznati poput ruskog Gosudara, Nominon, Brutally Deceased, Innumerable Forms i slični, pa sve do onih koji inkorporiraju utjecaje Death Doom žanra poput Vallenfyrea ili Mortiferuma su tom cijelom izričaju podarili novi, iako zapravo stari zamah. Jedan od tih bendova je Triumfir Foul, portlandski bend kojemu je ovogodišnje izdanje (u momentu pisanja teksta još nije izišao) četvrti dugosvirajući album dosad. Tko je upoznat i tko prepoznaje barem pola ranije navedenih bendova može komotno preskočiti ovu recenziju i baciti se na naručivanje. Stil koji ovaj bend preferira je prljavi grobarski death metal sa povremenim uletima onog što ja zovem paradise lost lead gitara koje mu daju malu dozu atmosferičnosti. Volim death metal kad je malo mračan i kada nije samo natjecanje u vratolomnim tehnikalijama i ultrabrzom sviranju, pa ako je to vaš cup of tea na pravom ste mjestu.
[  ]

Album otvara 'Presage' sa introm koji bi se komotno mogao naći na bilo kojem grandioznom sympho black albumu kasnih devedesetih, a koji prelazi u midtempo death metal riff i nagovješta da će album biti sirov, grobarski učmal, i nimalo prepotentan u pogledu nekih tehničkih eskapada instrumentalizacije. Blastovi nisu prebrzi, riffovi su oldskulerski, i iako povremeno uleti kakav manijakalni blast beat, na sreću to nije dominantna okosnica izričaja. Solo gitara upotpunjava dojam i pojavljuje se negdje na pola pjesme. Ovi bendovi što nemilo koriste taj aspekt glazbe ranog Paradise Losta će vjerojatno njima samima zadati glavobolje, i to je dobro, jer će i oni morat malo osvježiti svoj stil koji je u zadnja dva do tri albuma postao repetativan i povod za jedan zdušni 'meh'.



'Flesh Diocese' zato odmah u startu kreće sa brutalnim blastbeatom i vriscima iz kripte, no i ona obiluje death riffčinama popraćenim double-bassom kako slučajno ne bi bilo previše groovy. Kao što svi znamo, death 'n' roll je muzika za djecu i metal ekvivalent ringe ringe raja. Učestale izmjene beata, pa i u pola samog riffa, ne daju slušatelju ni moment odmora sve do breakdowna na pola pjesme koji je dušu dao za ritmičko benganje. Stvar završava sa solo gitarom i tupa tupa riffom koji zvuči švedski, dok je efektni kraj još jedan kratki izljev brutalnog blastbeata.

Treća 'Domini Befallen (of Doom)' je isprva malo kaotičnija, no ima jedan odličan sporiji dio iza kojeg opet slijedi rafalna paljba iz svih raspoloživih sredstava, te grobarski midtempo riffovi koji pjesmu privode kraju. 'Bašmu enhralled, horned creations' nakon kratkog fade ina prvu trećinu figura kao death doom stvar, no onda se opet vraćaju ti mili blastbeatovi i manijakalno vrištanje. 'Serpents' gnash for war' je najviše deatherska dosad, sa opet efektnim blastom na kraju, 'Slither of corruption' je midtempo groovčina, pritom ne prelazeći granicu dobrog ukusa, već čvrsto s onu stranu brutalnosti i death metal ekspresije, isto sa bržim izletima, ali ovaj put više u neki brži tupa tupa prije nego blast beat. Sedma 'Infected virtue' je blastčina, dok naslovna stvar koja ovaj album privodi kraju varira od militantnih beatova, breakdowna do vratolomnih blastova.

Sve u svemu očekivan nivo prljavštine, žestine i sumorne atmosfere pomiješane sa standardnom death metal brutalnošću. Odlično ostvarenje kojim Triumviri cementiraju svoje mjesto u panteonu novijih bendova koji revitaliziraju stari način pravljenja death metala. Odličan album.

Tracklista: 1. Presage, 2. Flesh Diocese, 3. Domini Befallen (to Doom), 4. Bašmu Enthralled, Horned Creations, 5. Serpents' Gnash for War, 6. Slither of Corruption (The Demise of the Three Serpents), 7. Infected Virtue, 8. Onslaught to Seraphim

ocjena albuma [1-10]: 9

marko šiljeg // 27/07/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*