home > mjuzik > Cancer Culture

kontakt | search |

DECAPITATED: Cancer Culture (Nuclear Blast, 2022)

Poljski Decapitated ostavljaju redovito solidne, pa i odlične koncertne dojmove uglavnom varirajući s visokom prosječnošću onoga što rade i mnogi drugi death bendovi. U Tvornici www.terapija.net/koncert.asp?ID=16674 29. travnja 2013. su mi baš upravo tako i funkcionirali kada su bili predgrupa Meshuggah.
[  ]

Od onda su ponešto mijenjali postavu što i nije toliko bitno, gitarist Waclaw 'Vogg' Kieltyka je gostovao na Machine Head albumu "Of Kingdom and Crown" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31701 (2022), te su se na ovome osmom studijskom albumu pozabavili i tehnical deathom uz primjese djenta. A bend su obasule lažne optužbe zbog silovanja i otmica što im je donijelo otkazivanje turneje, pa su se u tom važnom momentu ovime albumom htjeli suptilno iskupiti za sve te tračeve i naklapanja.
[ Decapitated ]

Decapitated   © 2022

To bi i bio pogodak da su uspjeli u namjeri, međutim promašaj je očit u lirici koja je jednostavno loša i grozna za čitanje s ovitka cd-a. Ne samo da im to ne uspjeva u naslovnoj pjesmi "Cancer culture" bez nijansiranja originalnog pogleda na temu besmisleno naklapajući nepotrebne koještarije, potom "No cure" zbori o teorijama zavjere kao što su nove internetske fakcije da je zemlja ravna, a da su studenti sa jednog sveučilišta stručnjaci za smješne scene i mačke. I tako dalje. Besmislica do besmislice. Pa čemu onda ovakav naslov albuma s kojim su se pokušali, hm, ispričati i odagnati one napise o sebi samima? Jednostavno, nema nikakve logički racionalne poante, čak niti u detaljnim analizama.



Ono po čemu ovaj album briljira jesu riffovi. Teški, oštri i grubi, ponajbolje nazubljeni u temi "Suicidal space programme" što je vrhunac albuma, a tu su još snažno disonantna, ali kratka "Locked" (samo jednu minutu i 17 sekundi), pa "Just a cigarette" s groovy radom i jedinim koliko-toliko prisebnijim tekstom. Završna "Last supper" se izdvaja po blistavom solu i primjetnim melodičnim uplivom, te unatoč tome što je kompletan lirski dio slabašan i neuvjerljiv, instrumentalistički je pokazatelj talenta cijelog benda, to van sumnje.





"Hello death" ima gošću na vokalu - Tatianu Shimailyuk iz ukrajinskih Jinjer u naknadno dodanim sekvencama nasumično raspoređenih kroz pjesmu stvarajući prividan zvjezdani trenutak energije vrhunca premda se to ispočetka ne doima kao komplementarno objedinjenje. A valja spomenuti i povratak poklona - Robb Flyn iz Machine Head im se odužio gostovanjem 'clean' melodijom u najduljoj "Iconoclast" prilagođenoj u groove hardcore dizajnu. Međutim, uz dotjeranu produkciju velebnog Ted Jensena ovdje malo toga ima svježeg i novog unatoč vještom muziciranju i odličnim, razarajućim riffovima. Pati se od nedosljedne poetike i istinski nezaboravnih trenutaka koji bi vraćali želju za ponovnim preslušavanjima. Ishitreno i lirski neuvjerljivo.

Naslovi: 1.From the nothingness with love, 2.Cancer culture, 3.Just a cigarette, 4.No cure, 5.Hello death (feat. Tatiana Shmailyuk of Jinjer), 6.Iconoclast (feat. Robb Flynn of Machine Head), 7.Suicidal space programme, 8.Locked, 9.Hours as battleground, 10.Last supper

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/12/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Hormonic B.C.

MORGAN HALL: Hormonic B.C. (2024)

| 23/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Kapitan je bil buldog

MATEJ KRAJNC: Kapitan je bil buldog (2023)

| 22/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Horror Movies

DEMONOLOGISTS: Horror Movies (2024)

| 22/02/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Cabinet of Dr. Caligari

KARL BARTOS: The Cabinet of Dr. Caligari (2024)

| 21/02/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free

FUTURE ISLANDS / GRUFF RHYS: People Who Aren't There Anymore / Sadness Sets Me Free (2024)

| 21/02/2024 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*