Bavili su se politikom, socijalnim neskladima, bili su angažirani dio hrvatske hardcore, punk i rock subkulture, a sada se ekspertno znalački i elokventno upuštaju u znanost o kojoj mnogi nemaju pojma. I sam taj čin ekspertize vještih, no još uvijek manje podržanih i prihvaćenih, a medijski potpuno ignoriranih, čak i neprimjećenih umjetnika stvara čudežan svrbež boljke nesklada kolektivne manipulacije. Epohalno, usudim se reći remek-djelo, ovaj četvrti im album u pozamašno dugoj karijeri je velika konceptualna priča o kozmičkim sferama podjeljena u tri čina razdvojena sa zanimljivim paravanima funkcionirajući na razini svojevrsne rock opere za četiri glazbena instrumenta - gitari, bubnjevima, bas gitari i onome najhumanijem - ljudskom vokalu. Bez ikakvih premisa kao što bi se moglo naslutiti, ovdje se nalazi 20 galaksija raspoređenih kroz konceptualnu fabulu, svojevrsnu SF priču punu previranja, a nimalo nije nalik na primjerice poznate kutkove čuvenog TV serijala "Zone sumraka", filmove nalik Kubrickovoj "Odiseja u svemiru" i pripadajućih saga "Star Wars", te onih hitova Bowiea ("Space oddyity", "Starman", "Ziggy Stardust"), Hawkwind ("Silver machine"), The Police ("Walking on the moon"), te svačega što se na tu temu izrodilo unazad, ha, otkako je počeo ovozemaljski program za osvajanje svemira, ali u to ne možemo biti egzaktno sigurni. Ovdje je priča takoreći od postanka Svemira prije Biblije i prvih ljudi na planeti nam majčici Zemljici, tema koja okupira najraznovrsnije autore što se usude vrgnuti u svaštarenje poput Carl Sagana, avangardne glazbene kreativce (ima ih 'mali milion'), opozicije starom grčkom i indijskom kozmološkom modelu, Keplerove zakone putanje planeta po elipsama i onog jadnog Galileo di Vincenzo Bonaiuti de' Galileija koji se usudio reći 'E pur si muove!' crkvi da se Zemlja okreće oko sunca optuživši ga za herezu.

A, huh, cijeli svemir se okreće svake sekunde oko svojih sunaca nevjerojatnom snagom i brzinom putujući svojim putešestvijama kojekuda, naša Zemljica nije jedina destinacija sa živim bićima, eh, tja, znanstvenici pokušavaju otkriti nove planete i galaksije u kojima je život moguć, sve samo naklapaju opterećeni religijsko-političkim dogmama i egzaktnim primjerima, bla, bla, bla... A istina je da, ko' što Krist reče svojim apostolima 'postoji mnogo svijetova koje otkriti neće' i zašto se onda truditi znanstveno analizirati riječi sina Božjega? Uzmimo maštu. Najveću slobodu fizike i nedokazanog primjera Einsteinove teorije relativnosti, odnosno, ovaj King UBU album plete istu putanju fikcije i fakcije u jednoj slobodnoj, ničime opterećenoj autorskoj vizualnošću koliko planeti u našem sustavu djeluju na nas. Zbrkaju nas, promijene nam raspoloženje, nismo svijesni toga sve dok nam se ne počnu dešavati loše stvari. Evo, ja sam imao svađu sa svojom dragom oko teletine koju sam namjeravao kupiti za gulaš s frendovima, ona popizdela jer ne jede teletinu, potom mi umrla frendica, pa mi se sjebao kompjuter, pukao mi je bicikl i svašta nešto u samo mjesec dana vladavine Merkura mada si to neki 'normalan' čovjek ne bi tak' tumačio. Slijed događaja mi je bio katastrofalan sve dok mi se nije vrana posrala na rukav i valjda, prekinula niz tragedija. A, tu je i veliki uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije koja mi je vidala rane prokletog Merkura.



Ne znam da li čitate sjajne recenzije Ede Žuđelovića koji u nekoliko rečenica opiše svoj komplementarni doživljaj albuma, zanesem se s njima u pogledu novog pisanja, posve drugačijeg od mojeg ili onih štreberskih NME i suhoparno bezazlenih Rolling Stone, činjenica jest da su King UBU napravili veličanstveni album suprotstavivši prošlost, sadašnjost i budućnost razvučenih na čak 50 minuta što je neuobičajeno za njih pripremajući materijal više od dvije godine konciznog rada. Uvodna "Frequency of Jupiter" počinje šumovima, nastavlja opasnim riffovima u "Meisser 81 galaxy", raskalašenim, de-kompozicijskim fragmentima kroz razbarušeni prog-rock/punk, ide u kompleksne sfere vrlo kratkih kompozicija, doduše nešto duljih no obično, uzmimo kombinacije Minueman i Firehose, a onda dođe urnebesna ljepotica "Malin 1 galaxy" od čak 14 minuta s Vojkan Jocićem na saksofonu. Rekli su mi u nedavnom interviewu www.terapija.net/interwju.asp?ID=31849 da je inače sviraju u kratkoj varijanti i da je vjerojatno nikad neće izvesti u ovakvoj minutaži što je zaista teško za uzeti kao činjenicu jednog art-rock perfekta kompleksne krautrock-jazz pjesme s obiljem slobodnih eksperimenata, što se tiče gitariste Saše Špoljara, ponajboljih u njihovoj karijeri. To je nesumnjivo vrhunac.



Spomenuti Merkur je zajeban - "Frenquency of Mercury" je kratak instrumental od 16 sekundi nastavljajući s minutu dužem "Comet galaxy" napadavši na našu "Milk Way galaxy" i umjerenim staccato fikcijama "Cartwheel galaxy" prešavši u urnebesan "Needle galaxy" od samo 16 sekundi, te hardcore "Black eye galaxy", da bi hit "Sunflower galaxy" pokušao pomiriti nerazmirice. Ustvari, kad se sluša ovaj album dobiva se dojam one čvrstine komercijalno neuspješnog, ali meni najboljeg albuma Električnog Orgazma "Lišće prekriva Lisabon". Sve je isprekidano i kratko, produkcijski odlično urađeno, imaš pretpostavku o melodijama, a ipak ne znaš kako će završiti jer ovdje često ide konfiguracija čak i u zapetljane Frank Zappa/ Captain Beefheart & His Magic Band obrasce što su se stari rock kritičari čudili ima li takav rock ikakvog smisla pošto u dotičnom vremenu nije imao evidentne sljedbenike opovrgavajući osnovnu činjenicu da rock mora biti avangardan i napredan. On je u slučaju King Ubu i dalje čudan, lucidan, eksperimentalan - "Pinwheel galaxy" ovdje u trećem dijelu pokazuje sve te teze sa samo jednom minutom bendovske svirke, to jest libreta disonantno odšetavši u noise psihodeliju s laganom de-kompozicijskom razbijenošću post-industriala kao da sviraju violine preko kompresora, a inače traje čak skoro 5 minuta.



Svi poštuju velikane hrvatske rock kritike Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka, ali u njihovo vrijeme su znali ispljuvati neke odlične albume 70-ih i 80-ih godina što su danas možda i zaboravljene činjenice oko Pekinške Patke, Metka, Orgazma, "Paket aranžmana", a za divno čudo, Šarlo Akrobata je bio ishvaljen i proglašen albumom 1981. godine po mišljenju kritike u magazinu Džuboks. Te originalne ploče imaju oni koji su ih kupili. Nisu bile skupe, ja sam ih kao tinejdžer kupio štedeći džeparac za tjedne sendviče, sjećam se, sendvič me koštao dnevno 3 dinara, a LP ploča 11,30 dinara. Hoću li jesti ili ću si kupiti ploču, vrijedilo je uštedjeti jer ionako te kod kuće čeka neki adekvatan obrok, makar on bio samo domaći kukuruzni kruh, mlijeko i kiselo zelje. Danas, kad imaš praktički sve i ne brineš se za opstanak, klinci nisu gladni, niti željni one korice kruha, zaboravljaš na esencijalne vrijednosti, granice su daleko pomaknute u prokletu konzumerističu distopiju uvjerenja nečega puno ljepšega i dizajniranog, tetoviranog, jbga, mi smo imali (i još uvijek imamo) bedževe koje možemo skinuti nakon određenog vremena, ali kako skinuti trag na koži kad te napadnu vanzemaljci i ustanove da si neka druga vrsta Zemljanina koja nema veze s Elvisom, Bowieom i Kristom?

Da više ne duljim više, "Galaxies" je lucidno čaroban konceptualni album s glavom, truplom, repom, fabulom, zapletom i epilogom u SF izdanju s mnogo slobode u krucijalnim stanjima metodike tumačenja koliko znanstvenih i stvarnih činjenica, toliko i ezoterije, mistike i metafizike.

Naslovi: 1.Frequency of Jupiter, 2.Meisser 81 galaxy, 3.Cigar galaxy, 4.NGC 7318 galaxy, 5.Antennae galaxy, 6.Malin 1 galaxy, 7.Frequency of Mercury, 8.Comet galaxy, 9.Milky Way galaxy, 10.Cartwheel galaxy, 11.Needle galaxy, 12.Black eye galaxy, 13.Sunflower galaxy, 14.Blackward galaxy, 15.Frequency of the Sun, 16.Medusa merger galaxy, 17.Sombrero galaxy, 18.Eye of Sauron galaxy, 19.Centaurus A galaxy, 20.Pinwheel galaxy, 21.Fireworks galaxy, 22.Andromeda galaxy, 23.Butterfly galaxy, 24.Frequency of the Black Hole, 25.(Blackward galaxy)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 27/12/2022