home > interwju > KING UBU: novi album "Galaxies" je konceptualna kozmička priča

kontakt | search |

KING UBU: novi album "Galaxies" je konceptualna kozmička priča

Jesenje veče, nimalo optimistično, čak i vrlo otužno što se tiče moderatora, isprva nezainteresiranog zbog mnogih nedaća pretvorilo se u session spike sa članovima zagrebačke alternativne punk/ rock/ noise/ sludge/ metal/ experimental glasne grupe koja nemilosrdno tuče odfrljene decibele s posve novim strukturnim dizajnom novog albuma pripremanog više od godine dana. U posljednjih 6 godina krenuli su s punim elanom otpočevši albumom "2016" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=24911 i interviewom za terapiju www.terapija.net/interwju.asp?ID=28425 kada su nakon dugo vremena promijenili basistu, otišao je Marko Rukavina, a pristigao je nepoznati Petar Aleraj s kojime je bazični dvojac Saša Špoljar (gitara, vokal) i Andrej Šarić (bubnjevi) uspio realizirati već dva (ili tri, kako se gleda) albuma što je spram ranije aktivnosti veliki učinak.
[ King UBU ]

King UBU   © 2022 Horvi

Trojac je u sjajnoj kondiciji, dokoturao se do mog skromnog stana i uz dvije čaše vode, te politrenke iste tekućine opalio indikativno autorski razgovor, beskompromisan i bez ikakve dlake na jeziku poklonivši mi originalan cd, te lijepu majicu s novim logotipom benda: kaktusima, onim bodljikavim i oštrim, baš kao što im je i glazba. Zajedljiva i provokativna, neobična, alternativna, energična, fleksibilna na trendovske manipulacije šarajući širokim smjerovima jer je alfa i omega Saša između ostalog profinjeni klasični glazbenik (i profesor), rijedak među gomilom rockera, pogotovo alternativaca gdje nedvojbeno spada, totalni umjetnik koji priznaje i radi vrhunske domete, a ne razbacuje se hvalospjevima. Riječit je i elokventan, ne treba mu se riječ i misao čupati, kod njega ide sve po misaonom toku otkačenog kreativca s kojim je nadasve ugodno zboriti o svemu i svačemu bez ikakvih predrasuda.
[ King UBU ]

King UBU   © 2022 Horvi

Vozim se s kolegom iz posla kući, stari rocker što mi priča blues-rock furke o Canned Heat, Allman Brothers Band, raznim blues rockerima i pjesmama što su mu značile kao klincu i adolescentu u 70-im, on je ostao u toj epohi i zaustavio se na početku punka koji mu je bezvezna mjuza, a i sve što je punk donio, pa me pita koliko sam ja para zaradio pisanjem o nekim alternativcima jer je bit njegove percepcije rocka Zeppelinovska slava, nedajBože Elvis the King, U2 je qrc, ali je zato obrada Johnny Casha "One" fenomenalna, bolja od originala. Prijatelju, umjetnost nema cijene, ona se stvara iz srca inspiracije, a ne iz materijalnih razloga. Da sam htio, a sasvim sigurno ne bih, mada sam imao nekih ponuda, pisao bih o Pipsima, Billy Idolu, Springsteenu, naposljetku i Severini i Thompsonu sa striktnim diktatima mainstream potrošnje, no to nikako ne mogu. Ima mnogo fičfirića koji pišu o tome i zarađuju, moj domen je sasvim suprotan, opozicijski. Ma znam, kaže, jasno mi je, alternativa, a kaj ti vidiš u njoj? Nisam mu rekao kratki odgovor: ono što ti niti ne pokušavaš razumijeti. Ali nisam, iz čiste pristojnosti jer bi ga uvrijedio da taj 'moj rock' ima više značaja od 'njegovog rocka' prije 40 godina, ok, zbudio se neko jutro razmišljajući kak' se zove gitarist Canned Heat koji ga je opalio, a nije bio pokojni Bob Hite, a ni Alan Wilson. Nećemo dalje, nego u razgovor s ovim fantastičnim trojcem za kojeg on ne zna jer se, ne vrti niti jedna pjesma na radiju, jedinom mediju kojeg sluša u autu i na poslu



Evo, na stranicama Terapije.net, naša draga grupa King UBU, povodom objavljivanja novog albuma "Galaxies" izdavača...

ANDREJ: Kramasonic

SAŠA: King UBU, ma to je isto, d.i.y.

Da čujemo storiju o albumu jer ste prošle godine u jeku korone imali i koncert u Močvari www.terapija.net/koncert.asp?ID=30749 koji je snimljen...

PETAR: To u Močvari je bilo gotovo skoro sve gotovo oko albuma...

SAŠA: U Močvari smo ustvari imali prvi koncert s tim materijalom jer se tada nigdje nije moglo svirati. Možda ima nekih sviračkih promjena što se tiče aranžmana, ali ništ bogznakaj bi slušatelji mogli skužiti razlike, ono ja sam čuo uživo ovako, a na albumu onako, ma nisi ti ništa čuo jer imamo jednu stvar koja traje samo na albumu 15 minuta, inače nema šanse da je tako odsviramo uživo jer je to bila improvizacija sa saksofonistom Vojkanom Jocićem. On nam je gostovao na dvije stvari, a u principu nikad nije svirao s bendom kakav smo mi, dali smo mu neke snimke, baš jednu iz Močvare, te se adaptirao, došao na naše probe, skoro pa snimili otprve... Znaš, ono, woooa, improvizacija koja traje i ispalo je super...



Preslušavajući album, na prvi dojam sam stekao utisak da uz kratke minijature, nazovimo čak i hardcore obrasce imate puno i progressive dionica. Razvučene pjesme...

ANDREJ: Razvučene su na dvije minute, ne sve, velika većina...

SAŠA: Komprimirane su, to je baš bila poanta da ih ne sabijemo u definiranom vremenu, nego da se ta ideja ne preisvirava. Tražili smo samu esenciju i bit riffa, te da ona ne ide duže od toga, ako je dulje sviraš, bude dosadna ili bude standard, onda nije fora. Ovak' nas pitaju 'zakaj 15 sekundi?' ko' da smo nekaj novoga izmislili jer smo mi prošli tu fazu sa "Zbirkom zadataka" (prvim albumom) 10 minuta - 10 pjesama. Sada smo dodali neke nove ritmove i stilove, primjetio si da se puno toga događa u ritmičko stilskim figurama, slojevima. Na primjer imamo jednu latino groove stvar, njih dvojica je rokaju, a ja najbrutalniji hardcore na to da ti uopće ne znaš da je to latino jer ja stalno pokušavam biti van toga, te nastaje kaos. Kod nas je točno posloženo tko svira koji ton ili kontra ili kvarta ili terca... užasno puno toga možeš napraviti unutar 30 sekundi, a to nam se jako sviđa sve dok nam nekaj drugo ne padne na pamet.

ANDREJ: Dozvoljavamo si da se igramo najviše kaj se možemo...

SAŠA: Ovaj album nema veze s onim prijašnjim. I sama produkcija je ovdje drukčija. Dali smo Hrvoju (Nikišću, naravno) da on sam stvori ideju kako on to zamišlja. I ispalo je bolje nego ikad jer je koristio neke druge metode, pa i mi zvučimo modernije što nije ništa loše...



Na prethodnom albumu "Ono bitno o njima", a i "2016" je bila socio-politička angažiranost, a ovdje je težište na "Galaxies". Da li su to stvarne galaksije?

ANDREJ: Po nazivima da.

SAŠA: Dobiti ćeš jedan spot gdje kroz cijelu pjesmu idu galaksije po redu s jednim imageom. Tražil sam točno kak' se zovu, nismo mi ništa napravili kaj ne bi bilo realno ili u nekim momentima vezano uz znanstveni čin, imaš neke SF albume ili pjesme ko' David Bowie ili The Police "Walking on the moon", to je ljudima, jao, ono nešto, ali ostatak albuma nije u tim relacijama. Da ne bi bila ta fucked up relacija jer smo to već rekli, znamo tko je neprijatelj. Kad slušaš, album počinje i završava nekakvim zvukovima iz svemira, crnom rupom koja je zajebana, puna enigmatike. Prvi dio albuma je vezan uz neke priče koje si čuo, ono iz čega je nastao svemir i tih faktografija, a onda ide druga priča koja je više iz gledišta čovjeka, nekog humanoida, naše rase. A tu ima svakakvih pričica o uništenju ljudske vrste, napada s neke druge planete, ništa pozitivno, a treća priča je o vanzemaljcima onako kako bi oni nas možda doživjeli, te kako ljudi reagiraju na njih kao one koje treba pobiti. Pa kako čovjek sa toljagom ubije vanzemaljca koji je došao iz pičke materine, a ja sam to pokušao realnije sagledati da nas vanzemaljci gaze u svemu. Kad ti dođu gosti iz neke galaksije gledamo ih kao primitivce koji gdje dođu zagađuju...

Znači jesu mali zeleni zločesti?

SAŠA: Naravno, ali dobri su kaj je najgore, no mi smo divlji, primitivni, bagra, tako da ovdje nema ništa od pričica za malu djecu, to su tri priče koje vode jedna prema drugoj, to je Kubrick, grčka mitologija je laganica, ovdje svi ginu...



Petar, kako si se u ova dva ekscentrika uspio smjestiti i gravitirati u tom svemirskom izdanju, jer njih dvojicu nije baš lako pratiti? Kak' je raditi s njima, reci milijunskom auditoriju...

PETAR: Super, jako zanimljivo, ja sam tu neki centar. Ovo mi je prvi pravi bend, nitko od njih nije naporan, imamo fini odnos, lako je s njima raditi, sve je to u granicama naših sposobnosti. Dođemo s idejama i onda ih razrađujemo. Imam školu za violinu, fretless bas ne sviram jer je puno teže. Za moju dušu je Funkadelic, prije sam svirao uglavnom obrade s frendovima. Inače volim Fleu, Claypoola, Boba Babbitta što se tiče basista...

SAŠA: Ima zanimljiva priča kako je došao u bend... Kako nam je bivši (Marko) otišao, bila nam je rupetina i kaj ćemo? Jer basista ima jako malo. Bio jedan frend iz Zagrebačke filharmonije koji nam je došao pomoći kao basist, bio je kratko, na 2-3 probe, nije se uklopio, nije bila prava kemija i bim-bam-boom, pitali ga znaš li koga, kaže on znam jednog dobrog basista, evo ti broj i eto ti Petra brate!

PETAR: A smiješno je da on mene nikad nije čuo kako sviram... Mi smo samo pričali o muzici...

SAŠA: Rezultat je bolji nego ikad!



Kaj imate u planu promocije albuma?

SAŠA: Plan je izvanredan. Pa jebote, Horvi, znaš kaj, ja bih bacal bombe okolo, evo ti primjer iz Osijeka: joj, hvala na upitu, ali autorski bendovi u Osijeku baš ne prolaze, mi to ne konzumiramo, ko te jebe, ali to nije samo Osijek, to je faking cijela Hrvatska i šire. To je gore od korone za bendove koji sviraju drukčije, jer ako nemaš dobru vezu, nedaj Bog da sviraš poput nas, gdje da nas strpaš, u Attack, pa kaj si ti glup? Stavi nas bilo gdje, mi smo i punk i metal, uopće nije šablona da nas negdje svrstaš da bi negdje mogli svirati. Dakle, ti ograničavaš svakom bendu koji je malo drukčiji da promovira i svira. Ili si šugavi Green Day bend, sviraš šugavi blues da ne velim kaj ili sviraš gluposti poput Pavela i takvih bendova. To je muka Isusova, ono Kutina, Sisak, Rijeka, Pula, Zagreb, Varaždin, Đakovo, Zagreb, jebate, KSET-u ne odgovaramo jer 'mi mjenjamo ljude svake godine', stalno nekakvi izgovori. Ja idem okolo i pitam 'hej buraz, jel mi možemo svirati kod tebe?'. Bio sam u Marofu, Čakovcu, pa radio postaje 'da, ali to nije ono kaj mi volimo puštati', ma koji si ti peder, Urban je vrunac i to je problem i tako dalje. Ajde, čuo sam se s likom iz Route 66, možda tamo uspijemo zasvirati, Močvara nas, hvala Bogu gotivi i redovito zove, pokušavamo nešto u Sloveniji, ali kad ljude lobotomiziraš s ovakvom 'lošom glazbom', kad si punker ili metalac malo razmišljaš svojom glavom, a dok slušaš Cece, Mariah Carrey i Gibonnija i smeća, onda imaš pileći mozak...

Znači promocija će biti unikatnih razmjera?

SAŠA: To će biti taj moment, tko dođe, popušit će kiflu, ha-ha-ha! Horvi, ja mjesecima šaljem mejlove okolo, grizem, jebem im kevu, zovem ih na mobitel...

PETAR: E, ovom prilikom ćemo prodavati i majice za ekipu koja dolazi na naše koncerte i hudice, majica 50, a hudica 150 kuna.



Za kraj u globalu, što smo zaboravili reći?

SAŠA: Bilo bi bolje da nas ljudi malo bolje dožive. Baktao sam se stalno i ne znam gdje je problem, da li strah od nepoznatog i neobičnoga. Svi su u nekim stilovima, ali ima i nekog međuprostora, eno ono u Močvari 2021. mi takve reakcije publike ni blizu nismo imali. Ljudi su bili genijalni, to je bilo van pameti, svima se sviđa kad odsviramo taj repertoar, zabavan je i pitkiji, ali realizacija svirki je minimalna. Imali smo za ovaj album tri interviewa, ovo je treći. Prvi je bio za Dominikansku Republiku, južna hemisfera, tam imamo neke ljude za to tržište, eh, oni tamo rade punk-rock, pa su nam predložili neku izdavačku kuću iz Berlina, ali ove naše izdavačke kuće buuuaaaa, nemojte nas opće cimati, boje se naše glazbe, da li PDV, da li Dancing Bear, da li onaj u Sloveniji, nemam pojma. Moonlee, onaj nas je odjebao i fuck off svima, a ovim dalje da ne govorim, Dallas Records, mi smo za njih neka čudna glazba.



Nikako. King UBU su po mom subjektivnom mišljenju prije svega vrhunska rock glazba modernih načela, jest, drugačija od standardnih principa ako usporedimo svojevremeno vrhunske majstore poput Pixies, Sonic Youth ili spomenutog Bowiea što su bili čudaci, vilenjaci rocka, preporoditelji zvuka i stila. Nisu blues, nisu kvazi noise-rock i post-punk furka, niti čisti hardcore ili metal mada sve to imaju. Rade zasebnu stilizaciju s puno mašte, nikoga ne kopiraju i originalni su u tome poput adekvatnog nastavka legendarnih Šarlo Akrobata, Žoambo Žoet Workestrao, livanjskog Andrije ili najlegendarnijih The Pop Group, a sve njih je neka izdavačka kuća ipak objavila i prezentirala širokom auditoriju. Pitanje jest, što ovakva glazba donosi, a to su sasvim drugačije postavke o kojima se može slobodno razglabati u nedogled, uostalom, sloboda izraza King UBU je široka paleta mnogo čega raspoloživog, nimalo nedokučivog, lošeg, benignog i asocijalnog. A upravo na dan objavljivanja ovog interviewa osvanuo je i novi video "Sunflower galaxy"...

horvi // 15/11/2022

Share    

> interwju [last wanz]

cover: MLADEN VUJOVIĆ: Moja generacija je odrastala u ozbiljno drugačijem vremenu

MLADEN VUJOVIĆ: Moja generacija je odrastala u ozbiljno drugačijem vremenu

| 19/11/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: KING UBU: novi album

KING UBU: novi album "Galaxies" je konceptualna kozmička priča

| 15/11/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: ELENA - 'naše pjesme nastaju iz jamova'

ELENA - 'naše pjesme nastaju iz jamova'

| 15/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: LJUBOMIR JOVANOVIĆ - JOVEC: 'rani Električni orgazam je imao ograničeni rok trajanja. Danas se trudim uživati u sadašnjosti'

LJUBOMIR JOVANOVIĆ - JOVEC: 'rani Električni orgazam je imao ograničeni rok trajanja. Danas se trudim uživati u sadašnjosti'

| 26/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: ELUSIVE GOD: 'ljudima su danas usputne informacije bitnije od glazbe'

ELUSIVE GOD: 'ljudima su danas usputne informacije bitnije od glazbe'

| 04/08/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*