Agresivan zvuk koji je ublažen pojavom huliganstva, u vozu ili u gradskom saobraćaju. Da li nas to što neki vozač upravlja autobusom gradskog prevoza čini manje opterećenim u susretu sa huliganstvom I čini našu potrebu da se umiješamo u to sporednom u odnosu na trenutak huliganstva u ne toliko savitljivim vozovima koji putuju od grada do grada, svakako podstiče nas da možda razmislimo o huliganstvu, ako smo huligani i zbog čega to jesmo, mada ta potreba da se više ljudi zbije u autobus jeste huliganska. Zvuk je prilično rekluzivan. Samom spoznajom toga jednostavno ne osjećam potrebu, u trenutku, da nastavim da pišem. To je zato što je rekluzivnost pojedinca iskorišćena i radi se na utisku da ljudi prate pojedinca i znaju za njegova osjećanja, jer intima je nešto najvrijednije što se može zloupotrijebiti ne bi li se pojedinac provocirao dok se drugima ne srede životi, jednostavno pomjeranje tijela pojedinca koji kopa jamu i stoji namjesto kolektivne slike čeka da se ono najgore uradi čovjeku, psuje, vrijeđa, provocira, sve to dok taj čovjek osjeti potrebu za tim televizija usmjeri na nekoga, da se to dešava nekome, da osjećaj slobode i zadovoljstva bude prezentovan izabranom grupom ljudi, koja ako niste dio nje može da ostavi teške posljedice na Vašu porodicu, mogućnost da uopšte zaradite za život... Oni koji osjete da vi želite kritiku da usmjerite u određenom pravcu, a za uzvrat dobijate inserte iz života, ili su ljudi u nedoumici da li ste dovoljno drugačiji po religiji, nacionalnosti, a u suprotnom neće biti ljubazni prema Vama,jer je došao period kad se u Pravoslavlju ima i može da nastupi provokacija, psovanje majki, đedova sve što simbolizuje život nakon toga u vidu poraza koji može da proizvede incident, možete smatrati metkom. Naravno u istoriji "naši" to nisu znali, ništa, već dolaze ljudi koji treba da nam kažu da ostanemo to štojesmo, udaljavajući se što dalje od jezgra zla kojeg u svakoj religiji ima, koja ujedinjenjem želi da iskorijeni zlo. Odgovornost ljudi zbog tih stanja svakako postoji, postoji jednostavno u televizijskim prilikama u kojima se ljudi ne osjećaju profesionalno, onim što jesu, već nečim potpuno neprihvatljivim za tu priliku koju su dobili na javnom servisu i ostalim televizijama.



Ja otprilike znam što u mom životu postoji kao izvjesna mogućnost koja je od strane raznih novinara, ljekara, upotrijebljena kao univerzalno stanje istine koje je u suštini i potpomognuto time da se ono dogodi ne bi li se jedan prostor nekog naselja učinio dovoljno prohodnim za samogetoizaciju koja će da moli ljude po nacionalnoj ili religioznoj istosti da mu se pridruže u nedodirljivosti rekluzivnog prostora.

Naslovi:
Side A:
1. Untitled (0:05)
2. Untitled (13:51)

Side B:
1. Untitled (32:14)
2. Untitled (38:44)
3. Untitled (45:30)
4. Untitled (52:38)

ocjena albuma [1-10]: 10

edo žuđelović // 02/04/2023