Godinama najavljivan, komponiran, sniman i koncizno produciran, tek četvrti pravi studijski album belgijskog kliznog kolektiva u kome je jedini stalni član frontmen, gitarist i klavijaturist Grégoire Fray gotovo je s polovicom materijala odranije znan. Djelomičnu odgodu uzrokovala je pandemija, evo čak 7 godina od prethodnog "Fleuve" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=27123 ipak je predugačak period u kome je i on i bend neprestano imao aktivnosti, čak i u vrijeme izolacije. Prvo je osvanuo singl "Sleep oddity" s gošćom na vokalu, češkom nagrađivanom pjevačicom Lenkom Dusilovom koju je sasvim slučajno upoznao na turneji, potom EP "Méandres" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31277 s tri glavne pjesme među kojima su "Euphrate" i "Bateleur" (ovaj je bio kao zasebni singl doniran Ukrajini), a potom su izbacili još dva singla "Supercluster" i emotivni "Hüzün" kao sjećanje na nastup u Istambulu kada ih je jedan posjetitelj tako nazvao, a na turskome je to riječ koja označava raspoloženje između tuge i melankolije. Činilo se da će nakon albuma inspiriranog velikim europskim rijekama ponovno biti vodena tematika jer "Méandres" ustvari znači riječne okuke, no ipak je fabula sasvim drugačija. Vrti se oko individualnih premisa i iskustava analizirajući kozmička pitanja, metafiziku, otuđenje nastalo distanciranjem u pandemiji, ljudsku malodušnost, svjetsku zbrku i shvaćanje da se od mikroskopske do monolitne sfere odvija beznačajan proces sa čime god da se ljudi hrvaju i bore, da valja samo uživati u životu kakav jeste, promatrao se on iz aspekta starosti i iskustva ili iz nepredvidljive mladenačke hirovitosti i euforije.





Od poznate elektronske "Euphrate" s osjetnom dozom EBM/ post-rocka, prve koju je Fray otpjevao na materinjem francuskom jeziku sofisticiranom lirikom o ženama koje se bore za svoja prava, iznenađenje ili ne, jest naredna djelomice na francuskom - brza "Céphéide" u skoro post-punk elanu sa cold-wave i post-metal frakcijama u gitarskim uraganima, a govori o starim emocijama nesigurnosti promatranih kroz zrelo razmišljanje. Zanimljiv je tekst u kombinaciji s engleskim, a posebice refren 'I miss you' o nekome, ali se ne cilja točno na koga. Press kaže da se to možda i nikad neće saznati. Uostalom, bend se već duže vrijeme bavi vlastitim fanovima dajući im da sami kreiraju utiske, priče i komentare, pa tako je vjerojatno ovo još jedna zagonetna pjesma koja je data auditoriju na tumačenje po vlastitom izboru; da pronađe sebe i bližnje u njoj. Laganicu "Sleep oddity" znamo kao i energičan industrial-rock "Bateleur" (također djelomično na francuskom), a onda dolazi kraći klavirski ambijentalni uvod u "The last solstice" s umjerenim tempom u koji se nadograđuje gorda vokalna interpretacija bugarskog polifonog zbora The Mystery of The Bulgarian Voice (u originalu Мистерията на българските гласове) popraćenog atmosferskim post-rockom i sjajnim vodećim vokalom Juliette Mauduit, inače kurentnom članicom postave Thot što je sveskupa čudnovata kombinacija rocka i našeg balkanskog world-musica.



Singl "Hüzün" od čak 8 minuta jezdi u progressive-gothic maniru s naglašenim gitarama, Bauhaus atmosferom i tim krasnim ženskim vokalom Juliette dovedenim pred samim finišem do operne seanse. Iz iskustva znam, jer poznajem Grégoire Fraya, nekoliko puta smo se i kvalitetno nacugali kada je dolazio u Zagreb da ne voli The Cure, ako itko pomisli kako ovo ima nešto s njima. Ni govora. Ostatak materijala je svojevrsni kompozitorski kompromis: eksperimentalnim kolokvijem uokvirena "Blind streets" u prve 3 minute djeluje kao dark/synth-wave Gary Numana gotovo u drone aplikaciji, a onda se diže na nivo poliritmičke figure s funk basovima Stéphane Fedele u dinamičan post-rock krešendo s očitom težnjom kreativne monumentalnosti u izgaranju. Zadnji singl "Supercluster" ponovno je na francuskom i engleskom u adrenalinskoj najezdi svjetskog ništavila uživanja u proćerdanom životu za zbunjujuće ideale i paradokse. Kaže Grégoire da ova pjesma može biti taj ostatak Covid razmišljanja kad više ništa nije važno, ali također i kozmički svjetonazor. Kako god, stvarčina je moćna, jedna od ponajboljih u čitavom im opusu s drive bas linijom i punom energijom odmah se nadovezavši na narednu, "Morning waltz" gotovo bez prekida kao svojevrsna post-punk kritika u kojoj se osjeća duh krautrocka u kojeg je ponovno uključen bugarski vokalni zbor s disonantnim pjevanjem. Čisto se lako može zamisliti kako Мистерията на българските гласове plešu kolo na obroncima Balkana u narodnim nošnjama, a ovo bi mogao biti još jedan singl.



Završnica je očekivana klavirska solo elegija "Estuaire" sa sintetičkim orkestracijama i još jednim iznenađenjem: Bugarke insinuiraju vox-extended tehniku Meredith Monk! Moderno, nema što na završnici, a po tome se ovaj komad odvaja od klasičnog stila Thot u blagi avangardni zaokret, onaj kome godinama Grégoire teži na bazi stalno promjenjive bendovske postave. Interesantno, niti jedan dosadašnji album nije snimio s istom postavom, a ovaj mu je bio veliki zalogaj s mnogo avanturizma. Inače vrlo ozbiljan i predan, stalno informira o svome radu, tako da je ovaj album uz svesrdnu podršku velikog njemačkog Pelagic Records poslan mnogim glazbenim kritičarima 2 mjeseca prije objavljivanja. Mislim da je ovo prva recenzija...

Naslovi: 1.Euphrate, 2.Céphéide, 3.Sleep oddity (feat. Lenka Dusilova), 4.Bateleur, 5.The last solstice, 6.Hüzün, 7.Blind streets, 8.Supercluster, 9.Morning waltz, 10.Estuaire

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 19/04/2024