Neaktivni već više od čitavu deceniju što se tiče kompletnog albuma, niški Figurative Theatre su se nakratko, kreativno okupili povodom prerane smrti njihovog gitariste Vladimira Popovića Popa (1985-2024) koji je i jedan od pokretača etikete Black Planet Records (pamtimo ga i po mnogim radovima Third I a i dao nam je interview www.terapija.net/interwju.asp?ID=24243 sada već dalekog proljeća 2016.). Umro je neočekivano od zatajenja srca 24/10/2024 u 39. premladoj, godini života. Sam bend je smrću Vlade Popa postao porodična družina s, dakako Peđom i Katarinom Živanović, ali i njihovim sinom Vasilijem na gitari koji, ako se ne varam u datom trenutku ima nekih 13-14 godina. Stoga, ovo je simbolično memorijalan rad od kojeg ne treba očekivati neka posebna čudesa, ali, ček' malo. Ovdje ima nešto sasvim drugačije... Na ovome, kako se navodi maksi singlu, su samo dvije, na žalost prekratke teme koje ne mogu u potpunosti dočarati onu uzbudljivost benda od prije petnaestak-dvadesetak, a i više godina (postoje još od konca 20. stoljeća) kada su mahom svako malo štancali iznenađujuća ostvarenja u EBM-industrial/ DADAwave stilu s gothic pristupom i sklonošću ka granicama groteske i banalnosti u cilju kritike općeg podsmjeha vremena teške egzistencije u suvremenom društvu. Ovdje se u temi "Dah oluje" na miran dark-wave ambijentalno psihodeličnih prizora s tempom poluplesnog trip-hopa i brojnih synth staccata provlači tmuran, makabričan i apsolutno nerazumljiv Peđin vokal na srpskom 'dah oluje - promena sistema!/ krah starih obrazaca!/ krah starih vrednosti!' podebljan halovima i echo efektima lebdeći u vazduhu poput, onostrano zagrobno jezovitih eminencija, te je još jedna u nizu njihovih prijatno iščašenih i eksperimentalnih tema povezujući i vrlo sličnu ostavštinu ranih radova Cabaret Voltaire koji su imali napretek ovakvih, nekad čudnih metafizičko-teozofskih referenci koje su otkrivali samo vlastitim fanovima.



Druga tema "Shadows dance" je potpuno drugačija u komplementarno teškom power electronics šibanju hardcore/industrial kompleksnog složenca od nepune 4 minute kome nije 'bit' čisti poziv na ples ili, moglo bi se shvatiti, na techno-gabber party podebljan bas pedalom i onim DJ prtljanjem za miks-pultom lomeći frekvencije, već je novi prikaz svijesti ovog autorskog trojca, nekad benda što je sa svakim izdanjem iznenađujuće kročio ka slobodnim, neopterećenim inovacijama, a one se nalaze baš upravo u ovoj stvarčini ko' rađenoj za odavno pokojnog istraživača John Peela s BBC Radio 1.



Činjenica jest, da ovakvih pjesama na našem Balkanu nema, Peđa i Kata su već u kvalitetnim 'srednjim' godinama života kada se pomalo razmišlja i o penziji, a ovakav odušak da naprave ovih sveukupno 6 minuta za preminulog prijatelja i to na ovakav način je puno više od pogrebnog, simboličnog poklona poput stručka cvijeća ili vijenca. Figurative Theatre su se drznuli za frenda napraviti dva muzička komada koji bi se Vladi Popu sasvim sigurno sviđali da mu se sviraju na pogrebu. Vlada, javi, ako ti frendovi nisu napravili idealne numere. Popraviti će i napraviti još toga. Ali po mome mišljenju, pogodili su tamo gdje treba. Ionako ćemo se svi jednom naći tamo gdje si ti. I ponovo se zabavljati.

Naslovi: 1.Dah oluje, 2.Shadows dance

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 10/06/2025