home > mjuzik > Svet će opet biti savršen Part 1: Sunset Of An Era

kontakt | search |

FIGURATIVE THEATRE: Svet će opet biti savršen Part 1: Sunset Of An Era (Black Planet Records/Slušaj najglasnije, 2013)

Nakon brda izdanja, niški bend je poduzeo značajne promijene - po prvi puta je ubacio tekstove na srpskom i uključio žive gitare (mada su ih i ranije imali) što u konačnici rezultira sa sasvim novim zvukom kojim su svoj industrial stil približili gotovo na razinu rocka. Ali ne bilo kakvog. U novoj postavi sad su dva gitarista - Vladimir Popović i Dragan Stojković - Gargy koji su svojim eksperimentalnim noise pristupom dodali odličan rock-metal karakter s kojim je bend znatno dobio na revitalizaciji, a da pri tome nije ama baš ništa izgubio od svoje privlačnosti.

Peđa se još nije odlučio na klasično pjevanje, već je i dalje privržen mnogobrojnim naracijama izmiješanim sa različitim vokalnim samplovima koristeći uz srpski i obavezan engleski tako da je sveukupan rezultat ovih novih poduhvata izuzetno originalan proizvod koji uz odavno usvojen svjetski šmek ima i pravi lokalni, to jest nacionalni karakter. Spoken-word je uglavnom sabijen u samo jezgro pjesama iz kojih izbija frustracija, revolt i refleksija na sva ova balkanska zbivanja. Nije riječ o direktnoj konfrontaciji, već o inteligentnom kolažu političkih, društvenih, socijalnih, emotivnih i angažiranih misli, citata, isjećaka i samplova koji doduše 'na papiru' ne djeluju kao poezija, već kao ozbiljan artistički manifest.



Uvodna, a ujedno i naslovna "Svet će opet biti savršen" od prve sekunde bombardira novim zvučnim riješenjima s mnogobrojnim ritmičkim tune-efektima što asociraju na rafale šmajsera i bolno zavijajućim gitarama poput sirene za alarm koje čine osnovnu repetirajući melodiju isprekidanu s nekoliko ženskih spoken-word citata gošće Markize. U tromom i teškom tempu naglašena je alarmantnost, a ovi prateći efekti poput 'Sleazyijevih' inovacija naprosto 'ubijaju gamad' o kojoj je riječ na cijelom materijalu. Naredna "Wrong place, wrong time" je novo iznenađenje; najenergičnija je pjesma u karijeri FT sa brzim tempom i moćnim gitarskim riffovima na pragu industrial-metala a'la Ministry, no u biti su pravcati noiserski šusevi isprepleteni mnoštvom eksperimentarija kao da su neke dionice odsvirane gudalom ili još bolje rečeno, električnom violinom preko distrozije. Uraaaa!!!



Novi sjajni pogodak je također i "Digest yourself" u kojoj se ne može sa sigurnošću razlučiti šta je odsvirala gitara, a šta je produkt digitalizacije, no kako god, ovaj spoj u vrlo kompleksnom ritmu s brojnim breakovima je izuzetan obarač. S naglašeno oštrim EBM tempom i zvrzlanom bas melodijom slijedi "Chlorphilia (grass people)" kroz koju su nafilani različiti govorni samplovi od kojih se izdvaja repetativni 'nije valjda ovaj narod lud, nemojte da pričate bajke'.



"Factory blue" je još jedan opaki gitaristički rad s disonantno razvučenom melodijom što se u sklopu s elektronskim aranžmanom pretapa u orijentalno-egzotičnu aromu natopljenu psihodelijom i sveopćim kaosom u backgroundu. Još jedan potencijalni hit pristiže u "Hodaš", gotovo hip-hop stvarčini s čvrstim i najplesnijim industrial ritmom u kome je vodeći vokal ponovno Markiza. Tekst je direktan, melodičan i himničan, te upućuje na žustru akciju - 'budi taj koji će sakriti zvezde/ u oku tvom ima mesta za sve/ ljude što hodaju, a ne vide/ zatvori oči - odluči se... svet će opet biti savršen/ otvori srce - prepusti se!'. Instrumental "Wood I (Figurative goes noise mix)" je očito pristigao iz noiserske radionice posljednjih ambijentalnih izuma Throbbing Gristle, a završna "Yes I saw an angel (Noise goes Figurative mix)" je malo dala oduška i za funk industrial. Huh!

Ove značanje inovacije nadebelo su pomladile FT koji je na vrijeme osjetio da se počeo vrtjeti u krug od Kraftwerk do klasičnog EBM-a i nazad. Sada je učinjen vitalan korak u formiranju nove postave (na nastupima navodno prakticiraju i bubnjara) sa hrabrim eksperimentalnim potezima i lucidno tretiranim gitarama koje posve odskaču od dosadašnje čiste kibernetike. Jedini mali 'falš', ako se to uopće i može tako reći, jest oscilacija nivoa frekvencija: neke pjesme su znatno tiših performansa i onda odjednom grune snažno pojačana "Factory blue". Prvi puta sam se smrznuo od potresa, a onda sam svaki idući trebao stišati volume...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/02/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Svet će opet biti savršen Part 1: Sunset Of An Era

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*