Pionir minimalizma, Steve Reich je uz Terry Rileya umjetnik koji je zadužio čitavu glazbenu epohu druge polovice 20. stoljeća s podjednakim utjecajima na modernu klasičnu, ambijentalnu, eksperimentalnu i elektronsku glazbu, kao i rock i techno scenu, tek sada se po prvi puta pojavljuje na našim stranicama. Malo bizaran i začuđujući podatak nakon više od 50 godina plodne i kreativne karijere...

Rock publici Steve Reich (pravo ime Stephen Michael Reich) došao je do diskofilske trpeze kasnih '60-tih utjecajima koji su se prvotno odrazili u artu Velvet Underground i King Crimson, te kraut-rocku izvođača poput Can i Faust, a kasnije Gong i Neu, te elektronskog minimalizma Kraftwerk i David Bowiea, no najjasnije odjeke njegovog stvarateljstva ocrtao je Brian Eno napustivši Roxy Music kolekcijom ambijentalnih radova iz perioda 1975 - 1984. Nakon velikog utjecaja i na cijelu plejadu avangardnih i klasičnih modernih izvođača tokom '70-tih i '80-tih (osobito Philip Glass, Laurie Anderson, Kronos Quartet, Balanescu Quartet i Meredith Monk) i djelomičan utjecaj na Mark E.Smitha i njegove The Fall, jasni temeljac u '90-tim ispoljen je preko radova underground sastava Tortoise, Sonic Youth, Do Make Say Thing i Godspeed You Black Emperor, te elektronskih techno-ambijental freakova The Orb koji su opet svojim djelovanjem utjecali na jedan posve drugačiji glazbeni krug elektronske plesne scene.

Reichova biografija je dugačka zbirka podataka kojoj bi se moralo posvetiti barem stotinjak stranica, no ono najbitnije jest da je u svojim počecima bio očaran baroknom klasikom, a nakon završetka glazbenog obrazovanja ranih '60-tih počinje se sve više interesirati za kombinaciju renesanse, romantizma, impresionizma, ekspresionizma, eksperimenata i avangarde (od J.S.Bacha, preko Debbusya i Schoenberga do Stravinskog) uz jazz utjecaje poput vokala Elle Fitzgerald ili stila John Coltranea koji je svirao mnoštvo nota u svega nekoliko harmoničnih varijacija. Smatra se da je upravo Reichov rad kumovao izrazu glazbeni 'minimalizam' kada su jednom prilikom njegov rad u kasnim '60-tim pokušali opisati muzikolozi naglašavajući njegovu bitnu razliku spram stila Maurice Ravela ili Claude Debbusya s kojima je imao mnoštvo određenih paralela, kao i sa njegovim generacijski sličnim kolegom Terry Rileyom. Od bitnijih radova važno je ne zaobići "Music for 18 Musicians" (1974.) u kružnom glazbenom toku sastavljenom od 11 akorda obogaćenih psiho-akustičnim efektima na kojem se upravo temelji sav njegov budući rad. Isti album je bio prvo izdanje za ECM Records, etiketu koja se od tada počela striktno baviti modernom i klasičnom avangardnom i jazz glazbom pod sloganom "New Series". U '80-tim se na albumu "Tehillim" (1981.) ozbiljno interesira za židovsku kulturu i radi eksplicitnu verziju hebrejskih psalama s izletima u kršćansku translataciju istih, a taj svoj interes nastavlja u operi "The Cave" (1993). Također se tijekom karijere upuštao u istraživanje tradicionalne i folk glazbe, osobito rada Bele Bartoka, mađarskog folka, kabareta Kurt Weila i afričke tradicionalne glazbe iz Gane i Indonezije, zalazio u ispitivanje poliritmije, često se koristio loopovima, delayima i suvremenom tehnologijom u eksperimentalne svrhe, a interesantno je da svoje rijetko izvođeno eksperimentalno djelo "Pendulum Music" (1968) u kojem opisuje proces nastanka glazbe koje se zasniva na nekoliko mikrofona postavljenih da 'lebde' obješeni iznad glasno pojačanih zvučnika nikada nije snimio, već su se na taj korak po prvi puta odlučili Sonic Youth na albumu "Goodbye 20th Century" 2000. godine gdje su jedan te isti ton 'cvileće' distorzije gitare držali punih 5 minuta. Njegovu temu "Different Train" (1988.) inspiriranu sjećanjima iz djetinjstva kada su nacisti odvodili djecu u koncentracijske logore obradili su Kronos Quartet i 1990. dobili Grammy za najbolju suvremenu (contemporary) klasičnu kompoziciju. Etiketa Nonesuch Records 1999. angažirala je neke od najkreativnijih DJ-a i elektronskih autora plesne glazbe, te je objavljen avangardni electro-dance album "Remixed" s 10 naslova na kojem između ostalih gostuju DJ Spooky, Coldcut, Howie B., Nobukazu Takemura, Ken Ishii, Mantronik...

Ovaj album "Daniel Variations" Reichovo je klasično moderno djelo i za dobre poznavatelje njegovog opusa sasvim sukladno njegovim mnogim ambijentalno-ritmičnim radovima. Snimao ga je tokom 2006., a objavljeno je 2008., te je kolekcija skladbi koje prate niz jedne te iste melodijske teme varijacija Daniel Pearla u različitim izvedbama. "My name is Daniel Pearl" ima vodeću melodiju odsviranu na klaviru i vibrafonu, a kao ritam prate je minimalistički stepenasti taktovi gudača koji se aranžmanski pretvaraju u melodiju klavira, dok klavir preuzima ulogu ritma i obratno po nekoliko puta. Ovdje je prisutan i mješoviti zbor koji samo pjeva 'my name is Daniel Pearl' u cijelom nizu varijacija (kanoni, višeglasja, različite izmjene). Kada bi se u kompoziciju ubacio klasični set bubnjeva i ritam, ovo bi bila vrsna plesna elektro-akustična kompozicija. "Let the dream fall back on the dreaded" je ritmički nešto lakšeg tempa s gotovo istim melodijskim tijekom uz pjevanje jedne te iste 'mantre' i može se reći da je ovo avangardna pop skladba. "I sure Gabriel likes my music" je najdulja skladba (10 minuta) u također sličnom tempu, zbor naravno pjeva samo varijaciju naslova 'I sure Gabriel likes my music' na različite, mahom 'razlivene' vokalne načine, a klavirska melodija je pitka i minijaturno raspoređena u odmjerenim taktovima. Najsporiji je 7 minuta dugačak instrumental "Variations for vibes, piano & strings - II. Slow" koji je svojevrstan ambijentalni slow-down pop kakvog često zna isporučiti David Sylvian.

Sam album po svojoj zvučnoj strukturi ima odlike fine elektronike, vrlo tečne i rafinirane melodije koje se gradacijski stupnjevaju u raskošnim minimalističkim tehnikama korištenja svih elemenata od klavira, vibrafona, gudača i vokala, te obasipa svojom prirodnom ležernošću i neopterećenim art sadržajem.

Budući da je Steve Reichu momentalno 72 godine (rođen je 3.X 1936.), navodno je još uvijek vrlo dobrog zdravlja, te je 2007. dobitnik Polar Music nagrade zajedno sa Sonny Rollinsom, naredni album valja očekivati skoro jer je "Double Sextet for violin, cello, piano, vibraphone, clarinet, flute and pre-recorded tape" napisao 2007. i čeka se njegova diskografska distribucija. Njegovog vršnjaka Karl Heinz Stockhausena na vječni počinak otpratila je čitava glazbena javnost koncem 2007., dok Reichu samo možemo poželjeti dugi i isto tako plodan kompozitorski život u kome je nadživio svoje brojne generacijske, ali i daleko mlađe kolege.

Diskografija:

Soundtrack for The Plastic Haircut, tape (1963)
It's Gonna Rain, tape (1965)
Soundtrack for Oh Dem Watermelons, tape (1965)
Come Out, tape (1966)
Melodica, melodica and tape (1966)
Piano Phase for two pianos, or two marimbas (1967)
Slow Motion Sound concept piece (1967)
Violin Phase for violin and tape or four violins (1967)
My Name Is for three tape recorders and performers (1967)
Pendulum Music for 3 or 4 microphones, amplifiers and loudspeakers (1968) (revised 1973)
Four Organs for four electric organs and maracas (1970)
Phase Patterns for four electric organs (1970)
Drumming for 4 pairs of tuned bongo drums, 3 marimbas, 3 glockenspiels, female voices, whistling and piccolo (1970/1971)
Clapping Music for two musicians clapping (1972)
Music for Pieces of Wood for five pairs of tuned claves (1973)
Six Pianos (1973) - transcribed as Six Marimbas (1986)
Music for Mallet Instruments, Voices and Organ (1973)
Music for 18 Musicians (1974-76)
Music for a Large Ensemble (1978)
Octet (1979) - withdrawn in favor of the 1983 revision for slightly larger ensemble, Eight Lines
Variations for Winds, Strings and Keyboards for orchestra (1979)
Tehillim for voices and ensemble (1981)
Vermont Counterpoint for amplified flute and tape (1982)
The Desert Music for chorus and orchestra or voices and ensemble (1984, text by William Carlos Williams)
Sextet for percussion and keyboards (1984)
New York Counterpoint for amplified clarinet and tape, or 11 clarinets and bass clarinet (1985)
Three Movements for orchestra (1986)
Electric Counterpoint for electric guitar or amplified acoustic guitar and tape (1987, for Pat Metheny)
The Four Sections for orchestra (1987)
Different Trains for string quartet and tape (1988)
The Cave for four voices, ensemble and video (1993, with Beryl Korot)
Duet for two violins and string ensemble (1993)
Nagoya Marimbas for two marimbas (1994)
City Life for amplified ensemble (1995)
Proverb for voices and ensemble (1995, text by Ludwig Wittgenstein)
Triple Quartet for amplified string quartet (with prerecorded tape), or three string quartets, or string orchestra (1998)
Know What Is Above You for four women's voices and 2 tamborims (1999)
Three Tales for video projection, five voices and ensemble (1998-2002, with Beryl Korot)
Dance Patterns for 2 xylophones, 2 vibraphones and 2 pianos (2002)
Cello Counterpoint for amplified cello and multichannel tape (2003)
You Are (Variations) for voices and ensemble (2004)
For Strings (with Winds and Brass) for orchestra (1987/2004)
Variations for Vibes, Pianos, and Strings dance piece for three string quartets, four vibraphones, and two pianos (2005)
Daniel Variations for four voices and ensemble (2006 - 2008)
Double Sextet for violin, cello, piano, vibraphone, clarinet, flute and pre-recorded tape (2007)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 15/08/2008