home > mjuzik > Tombs Of The Blind Drugged

kontakt | search |

MOSS: Tombs Of The Blind Drugged (Rise Above/ Metal Blade USA, 2009)

Tko ne zna šta su Moss, neka ide s Jadrankom Kosor guliti hladne krumpire.

Nakon fantastičnog albuma "Sub Templum" koji mi već punih godinu dana ne izlazi iz repertoara best of kataloga 2008. godine, ovaj najmračniji doom-metal band izbacio je novi rad. Riječ je o EP izdanju koje u oficijelnoj varijanti ima samo tri kompozicije, no free download sadrži dvije dopune tako da se ovdje baziramo praktički na albumu sa 4 pjesme u trajanju od 40 minuta. Ovo prvo EP izdanje ima tiraž od 1000 cd-ova i 1000 10'' vinila u tri kolor varijante - purpurnoj, crnoj i crvenoj, a cd verzija sadrži i skladbu "Eternal return" koja je predviđena za novi 12'' EP kojeg objavljuje Fuck Yoga/ Superfi. Po potrebi još će se otisnuti nova tiraža.

Scenarij je poznat - troma, distorzirana i prostorno razlivena gitara Dominic Finbowa, najsporiji ritam bubnjara Chris Chantlera i najmračniji cvilež pjevača Olly Pearsona. Apsolutno se ne može skontati što Olly pjeva, uzvikuje, ječi i stenje u svojem najtamnijem mraku i čemeru koji se poput ovremešenog taloga pljesnivoće godinama sliva mic po mic niz obraslu mahovinu (moss). Njima bas gitara nije potrebna jer Finbow udara tako spore riffove na gitari da dobiva i amplitudu homogenih paralelnih basova kao da uz njega postoje još najmanje jedan gitarist i basist što i jest čar doom-metal zvuka. A kad se sve zbroji, njihova glazba je totalno jednostavna, minimalistička, melodična i ritmična, metronomski korespondirana sa svim osnovnim rock-blues/hard/heavy metal sintagmama da jednostavnija ne može biti. Još sam i u prošloj recenziji sjajnog albuma "Sub Templum" napomenuo da oni svoj stil nazivaju 'anti-glazba' jer im skladbe traju o-ho-ho dugo. No, ovdje su, hm, vrlo kratke, he-he-he... Od nekih 10-tak minuta. Ali interesantno je da imaju sve ono što rock'n'roll pjesme trebaju sadržavati - uvod, pjevane dijelove (za refrene ne mogu garantirati), solo dionice i finiširane završnice. Primjerice, u najkompaktnijem broju, naslovnoj temi "Tombs of the blind drugged", bubnjar Chantler nakon šeste minute prelazi na orgulje koje zvuče upravo onako crkveno obredno kao što je to prikazao Slobodan Kajkut na onom svojem fantastičnom solo albumu "The Compromise Is Not Possible" (2008, Wire Globe Recordings). Kajkut mi je rekao prilikom našeg druženja u Grazu 'čovječe, nisam si mogao zamisliti da će netko iz Hrvatske ikada saznati za Moss, a kamoli napisati recenziju njihovog albuma, čovječe Moss!'. Postoji ogromna povezna paralela između Kajkutovog albuma i ovih najtromijih doom-metalaca iz Southamptona. Razlika je u tome što je Kajkut na najbolji, najjeftiniji i najadekvatniji način iskoristio prostor crkve u kojoj je snimao album dobivši prazne detalje (tišinu) koji su sastavni dijelovi kompozicija. Ostali dekor je vrlo sličan, a opet različit. Kod Kajkuta je na albumu gostovala Christine Scherzer na vokalu kojeg je adaptirala na osebujno visokom, školovanom opernom glasu prema notama koje su joj bile zadani dio tema (samo arije bez ikakvog teksta), dok se kod Moss pjevač Olly razliveno i tromo doslovce dere kao da mu gulite kožu i nabijate po starom osmanlijskom običaju na kolac. U Hrvatskoj jedini band za kojeg znam da radi sličnu muziku su etno doom-metalci S.O.M. koji imaju dvije prekrasne djevojke na vokalima koje pjevaju autohtone tradicionalne međimurske pjesme na posve prirodan način bez ikakvih izleta u opaki pakao. Uz pjesme "Skeletal keys" i "Serpent", na ovom takoreći albumu nalazi se i neočekivana obrada, završna "Mained and slaughtered" legendarnih engleskih D-Beat punkera Discharge koju su Moss usporili do neprepoznatljivosti, ali je praktički još skoro i najbrži dio ovog sporog, sporog i najsporijeg down-tempo materijala. Malo su ga ukenjali sa fade-outom, ali ništa zato. Meni koji sam baš prilikom preslušavanja albuma pravio krumpir salatu bez Kosorice (od vrućeg i kristalno saftnog krumpira), ovih 40 tromih minuta je prošlo ko keks. Obožavam ovaj band, njihov stil i finito. Jedva čekam sljedeći njihov rad, a i mogući koncert u nekoj bližoj okolici.

Mahovina je još uvijek mahovina.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/07/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Propaganda

PROPAGANDA: Propaganda (2024)

| 14/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Za M

THE RANDOM: Za M (2024)

| 13/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Al Aqrab

AL-NAMROOD: Al Aqrab (2024)

| 12/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vakat

SHTULLA: Vakat (2024)

| 11/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: RepubliKaj

OGENJ: RepubliKaj (2024)

| 10/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*