Novo ostvarenje Tearpalma, oneman banda Marka Dabetića iz Niša je posve ambijentalni electro post-industrial album koji sadrži samo jednu kompoziciju u trajanju od pola sata. Točnije 29'07''. Na poleđini omota stoji da su kreatori Tearpalm i Minor Dog Star, te je album posvećen svim oštroumnim i razboritim osobama, a zvanično je objavljen u februaru 2009.

Mora se priznati da uvodni dio odmah slušatelja zbuni odprve jer sadrži kratki 30-sekundni intro, tj. prostorni audio snimak iz bivšeg parka UN u Nišu gdje penzioneri igraju šah, a jedan od njih kaže 'čovek koji nosi brkove mora da bude ozbiljan'. Nakon toga trebalo bi se očekivati da grune neka zabavna glazba, možda folk, neki etno ili barem comedy-rock, ali brus. Prvo što se dobije je dugotrajan, hipnotički ulazak u prigušeni psycho-eksperimentalni post-industrial trans sa dugotrajnom harmonijom koja ozbiljno utječe na ljudsko strpljene u stilu 'hoće li se u ovoj glazbi nešto konkretno dogoditi?'. Naravno, s protokom vremena, u ovoj veoma psihodeličnoj simfoniji bez melodija, ali s puno harmonija, izmjenjuju se tokovi poput fluida ljudske mašte. Primjeti se pulsirajući tromo lelujavi razliveni ritam a'la Throbbing Gristle usporeni do najusporenijih granica, povremeni uplivi visokih tonova koji osciliraju spram pulsiranja i s vremenom postaju skoro bolni do krajnje neslušljivosti koja naprosto ulazi u mozak. U kojem mi uhu pišti? Ne, ne pišti u jednom, pišti u oba i urezuje se u mozak i u živce. Ovo ne bih baš preporučao osobama slabih živaca, ovdje se Tearpalm gotovo punih 15 minuta igra sa ljudskim strpljenjem na prividno miran i staložen način. Kako objasniti taj zvuk? Uh, teški zadatak... Ona audijencija koja je nekada poput mene još u '70-tim i '80-tim snimala glazbu na prilično loše audio-kasete koje smo mogli nabaviti u bivšoj državi često su imale sličan sindrom - zavijale su, ciktale, bile su piskutave, naravno gotovo uvijek zbog pomanjkanja odgovarajuće hi-fi opreme i prežvakane, ljepljene salotepom, ponekad su se zbog lošeg zvuka bacale u smeće, ali su ipak bile u opticaju veoma dugo vremena. Vjerojatno posve nesvijesno, Tearpalm je ponovno podsjetio na taj zvuk kojeg je pomoću svojih kibernetičkih programa pretvorio u dugotrajne oscilacije blagih lomova zvukova. A kad taj piskutavi zvuk u kratkim sekvencama nestane ili se potpuno izgubi, slušatelj osjeti neopisivo olakšanje (oko 16'30'') i prepušta se lelujavoj elektronskoj ambijentalnoj harmoniji. Letargija koja potom slijedi je novi elektronski drone u minimalističkom izdanju s ambijentalnom podlogom i posve sitnim, jedva čujnim efektima koji nešto nalik na blagu repeticiju prijatnih tonova na klavijaturama uz kraću fretless bas liniju završavaju, hm, drugi stavak simfonije. Posljednji dio je nešto relevantniji i pokazuje sklonosti ka niskim, bas tonovima koji su uhu daleko prihvatljiviji, no nažalost u ovom kontekstu su prekratki.

O.K., zamisao Tearpalma kao umjetnika u ovome slučaju je bila zasnovana na čistom eksperimentu gdje je spojio nekoliko svojih različitih materijala kroz usporenu, elektronsku drone apstrakciju poigravajući se sa dobro znanim postulatima ambijentalnog post-electro industriala. Luminance je parametar kod video-miksa; promijenom te vrijednosti tamniji dijelovi slike postaju prozirni, te bi naslov albuma kako kaže sam Marko Dabetić valjalo tumačiti kao 'prigovori prozirnosti stvari'. S ovim njegovim objašnjenjem, mnogo toga se u ovome slučaju može protumačiti kroz eksperiment u kome je zvuk i njegovu harmoniju doveo do krajnjih (hm, podnošljivih?) granica slušljivosti u niskim registrima. Naprosto, ovdje se autor doslovce igrao sa strpljenjem slušatelja (a vjerojatno i s vlastitim strpljenjem), tj. ništa konkretno nije rekao, a rekao je vrlo mnogo o čemu bi se moglo razglabati danima na temu definicije zvuka i korištenja istog u svrhu produbljenja percepcije. Ponekad i nije važno 'što je pjesnik htio reći', već je važnije 'što je pjesnik rekao'. A meni se osobno čini da je pjesnik ovdje rekao 'tko izdrži moju prijatnu torturu, biti će mi dragi slušatelj'.

Eksperiment prije svega, a onda ostalo.

Netom nakon završetka recenzije albuma saznajem da je uskoro na pomolu i novi album.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 06/09/2009