Istoimeni debi album kvarteta (tria) iz južnog Londona, crpi shoegaze utjecaje i miješa ih s elektronikom, što daje nježne i melankolične pop pjesme.

Priča kaže da je četvoro dvadesetogodišnjaka osnovalo bend 2005., sviralo sviralo sviralo sve dok nisu uspjeli početkom 2009 potpisati ugovor za Young Turks records. Album su snimali u maloj garaži koja je dio XL studija i to noću, pa kažu da su zato i postigli ovakav specifičan zvuk. A zvuk, zvuk je stvarno mješavina svega i svačega. Od indie popa (Video) preko dubstepa (Heart Skips a Beat) pa sve do post punka (Infinity) s vrhunski odrađenim aranžmanima koji nikako ne odaju činjenicu da se radi o debi albumu jednog mladog benda. Sve pjesme ili velika većina otpjevane su u dvoglasju Romy Madley Crofta i Oliver Sima.

Instrumentalni uvod nazvan Intro, poziva na slušanje i vjerojatno dugo neću čuti ovako izazovan instrumental. Crystalised i Basic Space su singlovi opravdano, a od četrnaest pjesama s albuma, još ih barem dvaput toliko zaslužuje to biti.

Osim veselja zbog dobrog albuma XX-ovcima se dogodila i jedna tužna stvar. Njihova basistica Baria Qureshi nedavno je napustila bend, opravdavajući se iscrpljenošću, a ostatak benda je odlučio nastaviti kao trio.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 13/12/2009