Damir Trkulja Šiljo i Goran Martinjak Džekica svoj put kao Gatuzo počeli su još 2003. U to vrijeme, kao dvojac sastavljen od gitare i bubnja bili su jedinstvena pojava na našoj sceni. No, na svjetskoj sceni u to vrijeme žarili su i palili THE WHITE STRIPES, a njihov Seven Nation Army te je godine zablistao na svim ljestvicama. Iako su promašili spolnu kombinaciju, instrumente su pogodili i borba je mogla početi.

Prije 2007. kad su potpisali ugovor za objavljivanje prvog albuma odradili su sve zagrebačke pozornice, a neke i više puta. Prljave ruke, prvi singl s debi albuma nagovijestio je da se sirovost koncertnog izričaja ne gubi niti u studijskim verzijama, što je očito privuklo i kritiku i publiku koji su "Noge/ruke/glave" svrstavali u sam vrh te godine, a ujedno je album nagrađen Porinom za "Najbolji album alternativne rock glazbe", dok je bend dobio nagradu Status za "Najperspektivniji mladi rock bend". Što samostalno, što s Grettom i Dosh Lee-jem kao "Velika rock explozija", odradili su gomilu koncerata tijekom prošle godine, a onda su se utišali, očito smišljajući kako će prevazići problem "drugog", karakteristično najtežeg albuma.

"Osjećaš glad a glad je zeznuta stvar" stihovi su koji otvaraju album, a zvuk na prvoj pjesmi ostao je skoro pa nepromijenjen u odnosu na prvijenac. Sirovi rock'n'roll kakav samo gitara i bubanj mogu dati, bez puno uljepšavanja, nadosnimavanja i preproduciranja, sa specifičnim Šiljinim vokalom koji u najboljim trenucima podsjeća na Delčin iz U škripcu. Sirov, a ipak dovoljno melodiozan i prosto čovjek ne vjeruje da dva instrumenta mogu proizvesti takav zvuk. U svijetu da, ali u Hrvatskoj dosad jako teško. No, ipak otkrili su se na omotu albuma, a tamo piše da su upotrebljavali i usnu harmoniku (Panika!), klavir, akustičnu gitaru i omnichord, a na "bonus pjesmi" i rifljaču i def, dok im se na !(stanje demonstracije) na basu pridružio i Marko Kalčić.

No, ni to ne umanjuje vrijednost svirke Gatuza. Neki će zamjeriti Goranovom vokalu, koji nije savršen i ponekad puca, no da nije takav nebi se zvali GATUZO. Neki će zamjeriti jednoličnost pjesama, al daj ti snimi 45 minuta raznosvrsne glazbe s gitarom i bubnjem. Činjenica je da su neke pjesme mogle biti malo kraće (Taj naš krug, Odlučio sma bježat, Bonus /koja je možda nepotrebna akustična parodija na Prljave ruke/) što bi skratilo album i dalo na dinamičnosti cjelokupnog štiva, no kako bismo onda mogli pričati o problematičnom drugom albumu.

GATUZO su ponovo pokazali da i na albumu funkcioniraju odlično kao i uživo, a "!" kao dokument svakako je pri vrhu ovogodišnjih domaćih izdanja, a za nekoliko kopalja prešišao je "drugare" iz "Velike rock explozije".

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 11/12/2009