home > mjuzik > River Of Flesh

kontakt | search |

SLOWCREAM: River Of Flesh (Nonine Recordings, 2010)

Nakon nešto više od godinu dana, točnije 14 mjeseci od prethodnog "And", 30.XI 2010. oglasio se Slowcream, odnosno Martin Eugen iliti Me Raabenstein sa svojim novim albumom. Ovdje je gotovo izašao iz pop formata i nonšalantno ušetao u neo-klasičnu glazbu na razmeđi ambijenta, eksperimenta i psihodelije, te kako je on sam naglasio i 'cinematic world' muzike.

Glazba je oslobođena nekakvih striktnih pretinaca, protežira navede stilove i relativno solidno je izgrađena sa brojnim valovitim ekspresijama koje se pojavljuju po sistemu fade-in/ fade-out sa ulascima i izlascima zvukova. Atmosfera cijelog albuma koji sadrži samo 6 instrumentala je poprilično jezovita i opaljena mračnim horror ambijentom, vrlo je troma, te je sastavljena od cijelog niza kako živih elektronskih improvizacija, tako i od samplova uzetih sa tko zna kakvih ploča koji su elektronski filtrirani različitim efektima i transformirani u posve neprepoznatljive oblike. U nekim trenucima, primjerice u temi "Hunting song", može se osjetiti djelićak The Orb manira kada psihodelično šetaju po poljima mašte, a po svim onim in-out tehnikalijama postoji određena kompozitorska eksperimentalna poveznica sa najnovijom američkom duet senzacijom Psychoangelo koji su nešto vrlo slično prezentirali na svojem debiju "Panauromni" (2010, Innova Recordings). Slowcream je u tom pogledu daleko mekši i jednostavniji od Whiteheada i Theodorea, ali se vrlo dobro snašao u prilično kompleksnoj građi eksperimenata i uglavnom ležernijih minimalističkih aranžmana kojima djelomično dozvoljava da se razmašu na kraće staze. Neki detalji će podsjetiti na stanovite reference obrada Steve Reicha, onog albuma "Remixed" (1999, Nonesuch Records) gdje je desetak vrhunskih DJ majstora i elektronskih muzičara obradilo njegove znane teme poput "Music for 18 musicians" ili "Pendulum music", te se osobno ne bih začudio da je Slowcream ponešto od toga pokupio za završnu kompoziciju "Aesthetics in history".
[  ]

Međutim, jedna stvar je nepobitna - kompozicije pate od pomanjkanja slojevite priče premda naslovi mnogo više kazuju od same glazbe. Slowcream u svih ovih 6 instrumentala zvuči neprestano kao nekakav 'intro' u nešto što nikako da dođe. Možda mu je to i bila namjera, ali činjenica je da se ipak nije najsretnije suočio sa kompleksnošću zadatka kao što je neo-klasična glazba. Primjerice, u "Atrocity" koristi stanoviti waltz ritam kao dio monumentalne strukture, međutim s njime nije napravio ništa relevantno bitno osim 'zgodnog' efekta, a u najmračnijoj "Deities and demons" mantrički ponavlja minimalističke ritmičke harmonije nalik na gudački orkestar, no s njima nije dobio ništa osim egzotike koja zamiriši na klasičnu glazbu. Tu manjkaju adekvatne nadogradnje, te je previše fokusiranosti na općeniti minimalizam i popratne efekte tokom cijelog albuma uništilo možda solidno zamišljene kompozicije. Šteta je da se ovdje nije pojavio Greg Haines koji mu je na prethodnom albumu umnogome pripomogao živom svirkom violončela i organa.

Previše jednostavno i aranžmanski predvidljivo da bi bilo posebno uzbudljivo.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 08/12/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The World Down There

PETRALE: The World Down There (2024)

| 08/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Blitz recenzije from crust till death

VARIOUS ARTISTS: Blitz recenzije from crust till death (2024)

| 07/11/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Moons' Shade

ATTUKA: The Moons' Shade (2024)

| 06/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Blight Privilege

NACHTMYSTIUM: Blight Privilege (2024)

| 04/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Bittersweet

VODITE VRAGA: Bittersweet (2024)

| 03/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*