U svojoj novoj skladbi Varga ostaje sebi vjeran. Sjeta, umorna sreća, nježna gorčina i razigrani apsurd koji se suvereno odupire prelijevanju u grotesku ili destruktivnu histeriju oblijevaju kist ovog glazbenika tokom njegovog djelovanja.

Sa "Moja Vesno" Varga radi izlet u elektronsko okružje pokazujući se kao neobično snažan umjetnik, spretno uprežući nove elektronske komponente na način gdje, umjesto da ih rastaču i slabe, upotpunjuju i oblikuju njegove glazbene težnje i njihov duh. Poput glazbe za jugoslovensko-francusku produkciju romantične drame proizvodnji Jadran Filma i studija Gaumont zagubljenu u arhivama provincijske podružnice za montažu, kroz gibanja skladbe se ljeskaju prizori i motivi koji izranjaju i ponovno tonu u maglu sjećanja, prizvani sa horizonta svijesti gdje se stvarnost stapa s sanjarenjem.

Vargin glas, uijek ranjiv i pomalo drhtav, naglašava arhaičnu toplinu skladbe u kojoj elektronski elementi, ne uspijevajući se oduprijeti tihom naboju glazbe, postaju nježni i sasvim tjelesni. Još jedan primjer Varge kao vrsnog glazbenika je mnoštvo mikro-slojeva i trenutaka koji se sasvim nenametljivo utapaju u cjelinu skladbe, poput uspomena i suvenira u sobi kvartovskog stana. Nadasve ugodno.

Petar Krizmanić

terapija // 13/07/2016